ZAGREBAČKIM ULICAMA NAIĐOH  NA CEKIN

piše: Viktorija Banić
Zagreb/ Ne znam kako je kod vas, ali kod nas je postalo opasno zalupiti vratima u stanu. Već je netko u „niskom startu“, siguran da je u pitanju još jedan potres. Najvažnije stvari (dokumenti, novci, lijekovi i sl.) su, nakon prva dva, danima stajale spremne pored ulaznih vrata, jer možda jedan od narednih potresa (a bilo ih je i ima ih) bude sa dovoljno „Richtera“ da ne završi sa samo razbijenim staklom i popucalim zidovima.

Tako da je kod nas doma sjajno, kako sada izgleda srce Zagreba… …

više

MOŽDA IPAK NETKO NAIĐE

piše: Viktorija Banić
ruke2Kaže se da je u ljudskom životu izvjestan samo kraj, a sve ostalo su situacije u kojima se moramo snalaziti i prilagođavati im se. Kao monotona ili izvrsna utakmica s brojnim prevratima i iznenađenjima. Neka „dohvate“ čovjeka osobno i onda mu nije lako, ali gura, što mu preostaje?

Druga se događaju onome pored njega, pa ih je s distance puno lakše prihvatiti… Najranjiviji smo na kraju svog životnog puta. I tjelesno i psihički izmoreni od „igre“ i prekratkog poluvremena. …

više

POZDRAV IZ LIJEPE NAŠE

Kratki osvrt prije finala

piše: Viktorija Banić
maxresdefaultU trenutku kad nas svega nekoliko sati dijeli od finalne utakmice i sraza sa Francuzima cijeli svijet je, čini se, kockast. Pojam „Hrvatska“ trenutno se googla više i od Donalda Trumpa, a na TV-u svaki dan možemo vidjeti skockane goste iz cijelog svijeta kako pjevaju „Moooja dooomovina…“, pa makar jedva prepoznatljivo zvučalo.

Eto, svi pišu iz Hrvatske i o Hrvatskoj, pa i ovaj osvrt neka bude moj doprinos današnjem danu.…

više

STOL DO STOLA, A NIJE KAVANA…

piše: Viktorija Banić

skolske-klupe-e1378116458361-530x318Prvi stol koji svi, doduše nesvjesni,  susretnemo u životu je onaj prilikom dolaska na svijet. Na njemu se u tom trenutku nalazi mama, a ispred njega još jedna jako važna osoba koja nas prva spretno prima u ruke i obznani svijetu da smo stigli…

Nakon toga uslijedi cijela parada stolova za prematanje, pregledavanje i što sve ne, sve do onog posebnog stola na kojem će samo jednom u životu stajati velika, najposebnija torta sa jednom svijećom koja označava tvoj prvi rođendan, tvoju prvu…

više

ZVIJEZDA VRTNOG FESTIVALA

piše: Viktorija Banić
dusemrtvihNeprestano nas zasipaju izvještajima o aferama, poskupljenjima, curenju informacija, sukobu interesa, tajnim dogovorima, izigranim kolektivnim ugovorima, zagađenjima, namještaljkama, pedofilskim skandalima, odbjeglim tinejdžerima i surovim kaznenim djelima…

Dobro došli u 2018! Pa još red (ne)demografske politike, kao višnja na torti… Ili udarac u trbuh? Zbog čega uopće ujutro ustati?

I onda se, svake godine u ovo vrijeme, u školi moga sina, …

više

PRIČA IZ LIJEPE NAŠE

tekst: Viktorija Banić
srecaU prepuni lokalni autobus ulazi stariji bračni par. Gospodin se jedva kreće, a ni njegova supruga nije puno boljeg zdravlja, samo onako, uporno ženski, sitnim koracima ide i ispred i iza njega, po potrebi. Sretni što su stigli na vrijeme, kupuju karte. Vožnja se nastavlja uz ustaljenu mješavinu razgovora i šutnje putnika i prigušene glazbe sa radija.

Nakon što su se smjestili, a vožnja se nastavila, gospođa mijenja zadovoljan izraz lica. Onaj trenutak kad shvatiš da si nešto …

više

NEISPORUČENI DAR

piše: Viktorija Banić
19022015050607-v-slomljeno-srcePriznajte, jeste li ikada došli u napast da zavirite u nečiji mobitel ili mail? Osluškivali neki razgovor? Pročitali nešto za što ste unaprijed bili svjesni da nije bilo predviđeno za vaše oči? Ili brižljivo pamtili ono što ste preko treće osobe slučajno doznali o nekome koga poznajete? A onda to ispričali ili nekome u raspravi bijesno „bacili“ u lice, ne mareći za privatnost?

Dalmatinski je mentalitet oduvijek bio sve samo ne diskretan. Nikad tih. Kako kod Primoraca, još i više kod nas grlatih iz zaleđa.…

više

JEDNOM I (ZA)UVIJEK GASTARBAJTER

piše: Viktorija Banić
photo_drustvo_ljudi_Lonely_01_u_565616571Ništa osim šume. Zelenih, gustih krošnji, pitomog mirisa omalenih proplanaka i teškog uzdaha umorne zemlje koju čuje samo onaj tko s nje potječe. Samo to. Vinku je bilo dovoljno, uz čudan osjećaj topline koja nekud odlazi odnoseći potmulu bol iz polomljenih kostiju. Zadnji put.

A nije uvijek bilo ovako. Bio je i on jednom mlad, puno mlađi od sadašnjih domalo sedamdeset. Sedamdeset… Kako to sada beskonačno zvuči.…

više

IZMEĐU TORBE I PIŠTOLJA

Piše: Viktorija Banić

12360330_1528206727492228_8678389283507505360_n-960x675Na izlazu iz trgovačkog centra opkolila me je sa svih strana i istovremeno porazila vrelina ljetnog poslijepodneva. S čežnjom sam se sjetila ugodne klime upravo napuštenog zatvorenog prostora. I zasjedne mi nametljivo u misli ono vječno pitanje – jesu li ranije ljeta bila manje vruća ili smo se „razmazili“? Dok tako šutke prebirem po glavi, slažući argumente „za“ i „protiv“ ugledam tri lika ispred sebe – mama i dvoje djece.…

više

RED PIVA, RED KOBASICA

piše: Viktorija Banić
fontane_proba20-230716Nedjeljno popodne, točnije predvečer, gledano po satu. Sunce još uvijek prži, kao da ni ne misli stati, ignorira i mjesec i zvijezde i modro nebo na čekanju.

Šetnja gradom, pa i do jednog gradskog parka s velikim jezerom. Čuje se glazba, neke stare melodije. Uvijek jednako stari pjevač cupka na pozornici, uvijek jednako obojane kose i zategnutog lica. Da, nije to izmišljotina ovoga doba… Naokolo stolovi i klupe, par stotina ljudi, uglavnom starijih ili mladih parova s malom …

više