KNJIŽEVNA PREPORUKA

piše: Igor Matijašić
pavaoPavao Pavličić definitivno jest moj omiljeni hrvatski autor, a s njegovim sam se djelima počeo intenzivno „družiti“ još u osnovnoj školi. I nastojim ga pratiti te čitati njegove knjige redom kako izlaze. Mora se priznati da je to vrlo zahtjevan i vrlo izazovan zadatak jer se radi o čovjeku koji je napisao, ni manje ni više, nego stotinu knjiga do sada!

Ako sam bio dobar u brojanju „Pohvala tijelu“ je stotinu i prva……

više

PROČIŠĆENJE OLUJOM

Iz naše arhive/ Objavljeno 21.05.2015.

piše: Božica Jelušić
11069857_10202964938563118_568426992183501450_oPopodne je bilo sparno, pa sam zaspala u Dvoru na kauču, sa laganom dekom preko bubrega, golih nogu i ramena.

Nešto sam napeto sanjala, pa se trgoh u ljepljivom znoju i izađoh napolje, na terasu gdje se sušilo moje bijelo rublje.

Cvijeće je molilo za osvježenje, zemlja titrajući isparavala vrelinu. Lagano sam zalijala sve u cvjetnjacima i potom…

više

KADA BIH ŽIVJELA U HRVATSKOJ

Iz naše arhive/ objavljeno 09.07.2015.

Iz razmišljanja učenika Hrvatske nastave Berlin/”Zvončić”

Tea Burazin, 11.razred

Adriatic_SeaKada bih živjela u Hrvatskoj sve bi bilo drukčije nego sada.

U Hrvatskoj su ljudi mnogo srdačniji i otvoreniji te se više druže jedni s drugima. Ja jako volim Hrvatsku, a posebno ljeti kad se mogu kupati u moru.

Mi imamo najljepše more na svijetu, prekrasnu prirodu i otoke. uvijek iznova uživam u domaćoj hrani i našim specijalitetima.

Možda treba malo poboljšati sistem školstva i zdravstva, što bi …

više

BAŠ POPUT MASLAČAKA

Iz naše arhive/ Objavljeno 23.02.2015.

tekst: Marija Kukić
100_1959„U travi se žute cvjetovi

I zuje zlaćane pčele…“

Stihovima je žute cvjetove opjevao pjesnik Vladimir Vidrić.

O kojim žutim cvjetovima je riječ? Ja sam se odlučila: „Neka to budu maslačci!“ Zašto baš oni? Eto, oni rastu i cvjetaju na najčudnijim mjestima. Potrebno im je samo malo, malo tla, mala …

više

LEPET KRILA

Dragutin Tadijanović (Rastušje kod Slavonskog Broda, 4. 11. 1905. – Zagreb, 27. 06. 2007.)

Jelici
STG15020-300x288U velikom nekom gradu,
U stanu s tisuću knjiga,
Žive njih dvoje, sami,
Godinama. (Tko zna, dokle?)

Svake noći, svake noći,
Kad se spremaju na počinak,
Oni se zagrle i dugo šapću:
»Lepet krila! Lepet krila!«.…

više

DIŠEM ONO ŠTO JESAM

Iz naše rahive/objavljeno 08.08.2014.

Piše: Božica Jelušić
11736301814fe06e230daf7675867632_origNema otkupa od biografije, ni pod kojim uvjetima.

Uzalud povlačimo crtice, nanosimo slojeve boje, lupkamo po tipkovnici i nižemo mudre rečenice i skladne stihove, u nadi da će baš NAS zaobići bilo koje prokletstvo, da ćemo ispuniti koncept jednog urednog građanskog života, ostavljući pri tom trag u stvaralaštvu, humanizmu, znanosti, politici, javnom životu, industriji zabave, borbi za bolji svijet.…

više

U SVAKOM FILMU NAJBOLJI JE KRAJ

Iz naše arhive /(Objavljeno 02.01.2012. u povodu 30. obljetnice smrti Nikole Šopa

“Moći biti Bog, a htjeti biti čovjek, to može samo Bog”

Moje djetinjstvo uz pjesnika Nikolu Šopa

-Sjećanja pjesnikova unuka koji živi u Berlinu

piše: Adrian S. Kostré
foto: arhiv obitelji

Moje prve uspomene na Nikolu Šopa vode me u veliku, crnu sobu prizemnog stana u jednoj zagrebačkoj obiteljskoj kući na Šalati, u Mesićevoj ulici broj 23.

U zidu, preko puta vrata sobe, dva su velika okna s pomičnim prozorskim rešetkama. Ispred prozora, u malom vrtu ka ulici, cvjetaju stari, bijeli i ljubičasti jorgovani i u nebo strše tri suha jablana.

Mali vrt je ozaren suncem, ali se ono, kroz gusti jorgovan, tek teško probija u sobu s…

više

POSLJEDNI OPROŠTAJ

tekst i foto: Sonja Breljak   ...foto album

049Berlin/ Nezapamćeno veliki broj Hrvata i Nijemaca, obitelj, prijatelji, radne kolege, okupili su se u podne netom prošloga četvrtka na groblju Alte St.Matthäus-Kirchhof u općini Schöneberg, u namjeri, do mjesta posljednjeg počivališta ispratiti Ivana Bitunjca, predsjednika Zavičajnog kluba Brođani, preminulog 01. ožujka u berlinskoj bolnici Emil von Behring.

Pogrebni obred predvodio je fra Edvard…

više

ISUS ČITA NOVINE

Objavljeno 22. prosinca 2011.

Nikola Šop
Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kiše duge
donesem ti za večeru kruh skriven pod skut,
ulazeći u sobu, vidjet ću pun tuge
tvoj sveti lik nad novine nagnut.

I nezapažen kraj tebe ću sjesti,
gledajući mračenje na tvome licu čistom.
Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti.
Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom.…

više