AVANTURA IDENTITETA

Ja sam Bosanac iz inata i moći

Armin Pohara
Prije neki dan jedan od mojih drugara upitao je na glas samoga sebe ŠTA SAM JA???

Kaže, ja više ne znam jesam li Hrvat, Bosanac ili Amerikanac?

Ja mu kažem: Pa budi sretan da imaš sve te izbore, i da možeš biti sve to!!!

Nalaziti odgovor o svom identitetu u tako uskim formama put je u neuporedivo dublje nesreće nego li postavljanje pitanja i traganja za njim.

Traganje za vlastitim identitetom je nikad završen proces, to je put. Tvoj identitet, moj identitet, naši identiteti su bolji što su složeniji,  jer upravo tako možemo lakše i razumijevati i voljeti svijet oko sebe.

Nitko se od nas nije rodio sa tim pitanjima i sve nam je to vještački nametnuto kroz odgoj i društvo u kome smo odrastali. Iz takvog odgoja i takvog društva su se i porodile sve ove naše nesreće.

Ja se osjećam Bosancem, jer u sebi nosim stvarno osjećanje bola o besmislenosti svih naših sukoba, jer sam čitajući i otkrivajući istine o nama shvatio ono sto sam oduvijek na neki drugi način oduvijek znao, da smo mi jedan narod, jedno stablo koje je raširilo svoje grane na sve strane.

Moj Bosanac u meni je relativno apolitičan pa i na svojstven način anacionalan u onom smislu kako naciju tumače naši ljudi. Moj Bosanac je moje stanje duha, moj sevdah i moja ljubav ali i moj pokret otpora, moj vrisak i pobuna.

Ja sam Bosanac jer mi se tako zove zemlja iz koje dolazim. Ja sam Bosanac iz inata i moći. Velike moći da sam određujem tko sam a ne po diktatu sumnjivih etno-komesara.

No ima u meni i Hrvata… Hrvat živi tu u meni i svaki dan prelazi preko našeg mosta u Brodu, sve do prvih poljubaca sa jednom slatkom šokicom u parku kod Plavog Polja. Ima u meni i Srbina i Makedonca i Crnogorca čoče, pa i Slovenca.

Ali tu nije kraj, ima u meni i Mađara i Italijana, Francuza, Švaba, Rusa, Amerikanca… Gdje su te granice… Bog nije stvorio nikakve granice… Sve granice stvorili su ljudi zarobljeni strahom od nepoznatog i drugačijeg, a granice po svojoj suštini dovode do ograničenosti.

I zato druže, relax, i budi sretan zbog složenosti svog identiteta, nijednog se ne odriči i na svaki budi ponosan jer te ja i mi koji te znamo i volimo i onako ne vidimo kao ništa od svega toga. Mi te druže vidimo uglavnom kao zajebanta i muzičara!!!

Elem, kada se čovjek svede na samo jedan identitet koji ga čini onim što on jeste, osobom, na primjer na naciju, narod, vjeru, a takvih je oko nas i previše, on je otvorio ona opasna vrata gdje nasilje postaje prirodan odgovor na sve nesporazume sa svima onima koji nisu kao on.

I obrnuto, što čovjek sebe vidi složenije i kompleksnije (kada se samo djelom doživljava kroz etnički ili vjerski identitet, ali sebe prije svega doživljava kao unikat, kao neponovljivo biće satkano od bezbroj različitih osjećaja i snova) to se sve više otvaraju vrata razumijevanja i povjerenja među ljudima jer onda i druge ljude vidimo u njihovoj divnoj nesavršenosti prepoznavajući po neki komadić sebe u svakome.

Da nam je neko prije trideset godina rekao da ćemo živjetu u Americi i polako postajati dio ove goleme nacije u kojoj žive toliki različiti narodi i rase nasmijali bi mu se u lice!

A vidi sad ovo!!!

Život …to je jedna uzbudljiva, neponovljiva i divna avantura identiteta, druže.