Nitko ne zna tko je on: Sven Adam Ewin, autor zbirke poezije “Zmijski car” netom promovirane u Matici hrvatskoj u Zagrebu
tekst i foto: Lada Franić- Glamuzina
Zmijski car jest zbirka poezije što ju je izabrao i priredio akademik Josip Užarević, glavna urednica Romana Horvat u sklopu biblioteke Podzvizd, knjiga 12 urednika i akademika Tonka Maroevića.
Promociju u Matici hrvatskoj otvorila je glavna urednica Romana Horvat te objasnila kako je cijelu priču oko anonimnoga pjesnika zakotrljao prof. Krešimir Bagić, istaknuti hrvatski pjesnik i književni kritičar, inače redovni profesor i šef Katedre za stilistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na svom kolegiju Od čitanja do interpretacije za studentice četvrte i pete godine kroatistike.
Odabrao je zbirku poezije Zmijski car te svojim studenticama dao Cara za predložak na kojem će polaznice kolegija pokazati svoje umijeće čitanja i svoju stručnu kompetenciju.
Stručni pojmovi kojima su se bavili bili su čitanje, kritika i interpretacija.
Nakon razgovora o Ewinovoj poeziji svaka je polaznica napisala svoj kritički prikaz. I sve su to uspješno učinile. Njihovi su prikazi, dapače, višestruko nadrasli zahtjeve seminarske zadaće.
Nakon objašnjenja i predstavljanja, urednica Horvat je predala riječ studenticama kroatistike s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
Studentice su pročitale svoje kritičke prikaze i pobrale veliki aplauz na promociji. Ako je pjesnik bio među posjetiteljima, a to nitko ne zna, mišljenja sam da je bio ushićen i ponosan.
Mlade kritičarke i budući kulturni stupovi društva su:
Zrinka Breglec: Tradicija natkriljena ironijom, Magdalena Mrčela: Jezični plejmejker u naletu (duhoviti prikaz objašnjen nogometnim rječnikom, vidi se utjecaj prof. Bagića koji je samozatajno sjedio u publici i zadovoljno se smiješio) Mirela Dakić: Pjesnički jezik Zmijskoga cara, Dina Kamerić: Književna zvijezda u ilegali (gostovala jednu godinu na FF u Zagrebu inače sarajevska studentica, nije gostovala u ilegali, ali je iz Sarajeva došla samo radi ove promocije), Ivana Perić: Od Shakespearea do Facebooka. Njihove kritičke prikaze možete pročitati u časopisu Kolu 2/2015.
Na kraju se posjetiteljima obratio akademik Josip Užarević koji je odabrao pjesme za Zmijskoga cara u dogovoru s autorom. Akademik J. Užarević govorio je kako se Matica hrvatska pokazala kao ustanova od povjerenja i hrabrosti jer je izdala Zmijskog cara kada niti jedan izdavač nije htio. Naime, Ministarstvo kulture odbilo je potporu za izdavanje ove vrijedne zbirke, s plitkim obrazloženjem o anonimnosti pjesnika. Niti jedan se izdavač, nakon toga, nije usudio izdati zbirku. Napomenuo je da Sven Adam Ewin ima još mnogo pjesama koje čekaju na izdavače. Poezija mu je raznolika, ima više lica. Spomenuo je dvije vrsne poeme, zatim zbirke soneta, dječje pjesme i dr. Pozvao je izdavače da se uključe u ovaj projekt izdavanja kvalitetnih djela bez obzira što građanski identitet pjesnika nije poznat. Citirajući pjesnika:
„Netko konačno reći mora;
Čitajte pjesmu, ne autora!
…
Pa kličem, dok u sjenu padam:
Nek’ živi pjesma, a ne Sven Adam!“
Zmijski car, rekao je na kraju Josip Užarević, jest sjajan spoj anonimnosti i intimnosti koji odiše tajanstvenošću te kao takav, idealan je dar za ispod bora.
Završimo citatom naše vrle studentice Zrinke Breglec :
„Sven Adam Ewin je svakako neizbježna pojava trenutne književne scene jer zbirka Zmijski car izlazi iz recentne postmodernističke paradigme. A kad uzmemo u obzir inovativnost uniformiranu tradicijom i natkriljenu ironijom, ostaje nam zadovoljstvo promatranja onoga što će se ili što se neće dalje zbivati s hrvatskom pozijom, ali i s poezijom Svena Adama Ewina.
Umire li hrvatska poezija ili se preselila na Facebook?
Tko je tajanstveni pjesnik koji svakodnevno na svojim Facebook stranicama objavljuje pregršt sjajnih pjesama ?
Tko svakodnevno oplemenjuje virtualni svijet svojom umjetnošću?
Poezija se izgleda počela gnijezditi u virtualnom svijetu iznimno uspješno osobito kad je riječ o Svenu Adamu Ewinom.
Uporno i tvrdoglavo skriva se pod pseudonimom Sven Adam Ewin SEA .
Tim, mogli bismo reći svojim životnim projektom, pjesnik poručuje i vrišti da poezija nije umrla.
Kako to radi?
Njegov projekt što ga je sam tajanstveni poeta opjevao stihovima:
„Netko konačno reći mora;
Čitajte pjesmu, ne autora!
Zapravo hrvatskoj poeziji i svima koji se bave književnošću kao umjetnošću riječi, a ne književnim konzumerizmom, čini najveću moguću uslugu te budi i potiče zaspale dobre duhove poezije da se pobune i bore za istinske vrijednosti koje poezija kao umjetnost čini za kulturu i duhovnost čovjeka i društva.
Posebice danas u sveopćoj krizi identiteta i krizi vrednota kada se snažno nameće diktat finacijske moći kao jedinoga kriterija uspješnosti, pojavio se, Nepoznat Netko iz tame, kao Zorro, poetski borac za ljepotu i plemenitost duha. Netko koji stavlja imperativ na umjetničko djelo!
Na vrijednost! Na vještinu! Na erudiciju! Na lucidnost! Na osebujnost! Na duhovitost! Na ironiju! Sarkazam! Crni humor na svoj račun!
Na nepresušni izvor kreacije!
Na stih sazdan elegancijom i harmonijom forme i značenja, struktura koja osvaja dubinom, zanatskom (pjesničkom ) vještinom, maštom, iskričavim duhom.
Taj Nepoznat Netko treba nam kao kisik u ovoj mračnoj sjevernoj sobi gdje je sve manje mjesta za različitost, za poeziju i za umjetnost, općenito.
Nitko ne zna tko je On!
Uistinu, nije niti bitno tko je!
Ono što bitno jest: on piše, i to, maestralno!
Katkad se maskira u ruho klasičnoga pjesnika elizabetanskih soneta ili kad se poigrava nevezanim stihovima on je podjednako zanimljiv i vrckast u izrazu. Mijenja lica i stilove kao Fernando Pessoa. Multifunkcionalan, multipraktik Facebook pjesnik!
Pitamo se je li u njegovoj pjesničkoj osobnosti uskrsnuo Tin, Matoš, duhovi naših najvećih pjesničkih bardova koji su isprepleli njegovo korijenje, dali mu krila i napojili ga snagom za let.
Sven Adam Ewin svojom tajanstvenom pojavom šalje snažnu poruku licemjernom i malograđanskom društvu da postoje neke vrijednosti što se ne mogu svesti na kalupe bez obzira na velike napore i potrošen novac na promocije i promidžbe osrednjosti.
Promocija zbirke pjesama „Zmijski car“ Svena Adama Ewina, tajanstvenoga pjesnika, za koju je Matica hrvatska jedina smogla hrabrosti te ju objavila, daje nam za pravo nadati se kako neke institucije rade svoj posao onako kako treba i da njeguju ono što je bitno – djelo, tako usput daju i prostor Meštru bez obzira tko je.
No, nameće se mnogo pitanja oko Svena Adama. Jedno od tih jest:
Zašto je Sven čudna pojava u umjetničkom svijetu Hrvata koji vole za sebe reći da su vrlo moćno sjeme izniklo iz zapadnoeuropskoga kulturnoga legla?
Sven Adam Ewin zadire duboko u bolno mjesto svakoga zapadnoeuropskoga i hrvatskoga umjetnika – to je Taština i Moć koju daje Slava bez obzira koliko kratkotrajna bila.
Taj Nepoznat Netko odrekao se taštine i svog identiteta, slike u novinama, biografije, svjetla pozornice, slave koja se povlači po dnevnom žutilu, svega se toga odrekao. A zašto?
Radi Poezije! Umjetnosti! Istine! Nije se dao namamiti na pojilo gdje se pije i brčka u mutnom jezeru laskanja i tapšanja po ramenu gdje svatko gura svoga konja za trku. Stoga se pitamo skupa sa Svenom Adamom Ewinim:
„Hoće li mrtva slova znati
U mojoj zvijezdi tako sjati?
(Proslov)
Hvala Roku Dobrom od <3
Sjajno, pače, blistavo!
Prikaz Lade Franić-Glamuzine o pojavi tajanstvena pjesnika Svena Adama Ewina u recentnom hrvatskom pjesništvu, zapravo, u povodu mu objavljene pjesmozbirke “Zmijski car” i recepcije o njoj, dokazom je izuzetne temeljitosti i ozbiljnosti, ali i izvrsnog spisateljskog umijeća.
Nesumnjivo, ovaj prikaz, zahvaljujući navedenom i onom što nije, na samom je vrhu objavljenih prikaza, osvrta ili čeg sličnog na ovom portalu, usudio bih se reći, od njegova osnutka.
Čestitam!