KNJIŽEVNA ZVIJEZDA U ILEGALI

Nitko ne zna tko je on: Sven Adam Ewin, autor zbirke poezije “Zmijski car” netom promovirane u Matici hrvatskoj u Zagrebu

tekst i foto: Lada Franić- Glamuzina
Zmijski car jest  zbirka poezije što ju je  izabrao i priredio akademik Josip Užarević,  glavna urednica  Romana Horvat u sklopu biblioteke Podzvizd, knjiga 12 urednika i  akademika  Tonka  Maroevića.

Promociju u Matici hrvatskoj otvorila je glavna urednica Romana Horvat te objasnila kako je cijelu priču oko anonimnoga pjesnika zakotrljao  prof. Krešimir Bagić, istaknuti hrvatski pjesnik i književni  kritičar, inače redovni profesor i šef  Katedre za stilistiku na Filozofskom fakultetu u  Zagrebu na svom kolegiju  Od čitanja do interpretacije  za studentice  četvrte i pete godine kroatistike.

Odabrao je zbirku poezije  Zmijski  car te svojim studenticama  dao Cara za predložak na kojem će polaznice kolegija pokazati  svoje umijeće čitanja i svoju stručnu kompetenciju.

Stručni pojmovi kojima su se bavili bili su čitanje, kritika i interpretacija.

Nakon razgovora  o  Ewinovoj poeziji svaka je polaznica napisala svoj kritički prikaz.  I sve su to uspješno učinile. Njihovi su prikazi, dapače, višestruko nadrasli zahtjeve seminarske zadaće.

Nakon objašnjenja i predstavljanja, urednica Horvat je predala  riječ studenticama kroatistike s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Studentice su  pročitale svoje kritičke prikaze i pobrale veliki aplauz na promociji. Ako je pjesnik bio među posjetiteljima, a to nitko ne zna, mišljenja sam da je bio ushićen i ponosan.

Mlade kritičarke i budući  kulturni stupovi  društva su:

Zrinka Breglec: Tradicija natkriljena ironijom, Magdalena Mrčela: Jezični plejmejker u naletu  (duhoviti prikaz objašnjen nogometnim rječnikom, vidi se utjecaj  prof. Bagića koji je samozatajno sjedio  u publici i zadovoljno se smiješio) Mirela Dakić: Pjesnički jezik Zmijskoga cara, Dina Kamerić: Književna zvijezda u ilegali  (gostovala jednu godinu na FF u Zagrebu inače sarajevska studentica, nije gostovala u ilegali, ali je iz Sarajeva došla samo radi ove promocije), Ivana Perić: Od Shakespearea do Facebooka. Njihove kritičke prikaze možete pročitati u časopisu Kolu 2/2015.

Na kraju se  posjetiteljima obratio   akademik  Josip Užarević  koji je  odabrao pjesme za Zmijskoga cara u dogovoru s autorom. Akademik J. Užarević  govorio je kako se Matica hrvatska pokazala kao ustanova od povjerenja i  hrabrosti  jer je izdala Zmijskog cara  kada niti jedan izdavač  nije htio. Naime, Ministarstvo kulture odbilo je potporu za izdavanje  ove  vrijedne  zbirke,  s plitkim obrazloženjem  o  anonimnosti pjesnika.  Niti jedan se izdavač, nakon toga, nije usudio izdati zbirku. Napomenuo je da  Sven Adam Ewin  ima još mnogo pjesama koje  čekaju  na izdavače. Poezija mu je raznolika, ima više lica. Spomenuo je dvije vrsne poeme, zatim zbirke soneta, dječje pjesme  i   dr.  Pozvao je izdavače da se uključe u ovaj projekt izdavanja  kvalitetnih djela bez obzira što građanski identitet pjesnika nije poznat.  Citirajući pjesnika:

„Netko konačno reći mora;
Čitajte pjesmu, ne autora!
…
Pa kličem, dok u sjenu padam:
Nek’ živi pjesma, a ne Sven Adam!“

Zmijski car,  rekao je na kraju Josip Užarević, jest  sjajan  spoj  anonimnosti  i intimnosti  koji odiše tajanstvenošću te kao takav,  idealan  je  dar za ispod bora.

Završimo citatom naše vrle studentice Zrinke Breglec :

„Sven Adam Ewin je svakako neizbježna pojava trenutne književne scene jer zbirka Zmijski car izlazi iz recentne postmodernističke paradigme.  A kad uzmemo u obzir inovativnost uniformiranu tradicijom i natkriljenu ironijom, ostaje nam zadovoljstvo promatranja onoga što će se ili što se neće dalje zbivati s hrvatskom pozijom, ali i s poezijom Svena Adama Ewina.

Umire li hrvatska poezija  ili  se  preselila na Facebook?

 Tko je tajanstveni  pjesnik  koji  svakodnevno  na  svojim  Facebook  stranicama  objavljuje pregršt  sjajnih  pjesama ?

Tko svakodnevno  oplemenjuje  virtualni  svijet  svojom  umjetnošću?

Poezija se  izgleda počela gnijezditi u virtualnom svijetu iznimno uspješno osobito kad je riječ o Svenu Adamu Ewinom.

Uporno i tvrdoglavo  skriva se pod pseudonimom Sven Adam Ewin  SEA .

Tim,  mogli bismo reći svojim  životnim projektom,  pjesnik  poručuje i  vrišti  da poezija nije umrla.

Kako to radi?

Njegov projekt  što ga  je sam  tajanstveni  poeta  opjevao  stihovima:

„Netko konačno reći mora;
Čitajte pjesmu, ne autora!

Zapravo hrvatskoj poeziji  i  svima koji se bave književnošću  kao  umjetnošću  riječi,  a ne književnim  konzumerizmom,  čini  najveću moguću uslugu te budi  i potiče zaspale dobre duhove poezije  da  se pobune i bore za istinske vrijednosti  koje poezija  kao umjetnost  čini  za kulturu  i duhovnost  čovjeka  i  društva.

Posebice  danas u sveopćoj  krizi  identiteta  i  krizi vrednota  kada  se snažno nameće  diktat  finacijske  moći  kao jedinoga  kriterija uspješnosti,  pojavio se,  Nepoznat  Netko  iz  tame,  kao Zorro,  poetski borac za ljepotu i plemenitost duha.   Netko koji  stavlja imperativ  na umjetničko djelo!

Na vrijednost! Na vještinu! Na erudiciju! Na lucidnost! Na osebujnost! Na duhovitost! Na ironiju! Sarkazam! Crni humor na svoj račun!

Na  nepresušni  izvor  kreacije!

Na stih sazdan elegancijom i harmonijom  forme i značenja,  struktura koja osvaja dubinom, zanatskom  (pjesničkom ) vještinom,  maštom,  iskričavim duhom.

Taj Nepoznat Netko treba nam kao kisik u ovoj mračnoj sjevernoj sobi  gdje je sve manje mjesta za različitost, za poeziju i  za umjetnost,  općenito.

Nitko ne zna tko je On!

Uistinu, nije niti bitno tko je!

Ono što bitno jest:  on  piše, i to,  maestralno!

Katkad se maskira   u  ruho  klasičnoga pjesnika elizabetanskih soneta ili kad se poigrava nevezanim stihovima on je podjednako zanimljiv i vrckast u izrazu. Mijenja lica i stilove kao Fernando  Pessoa.  Multifunkcionalan,  multipraktik   Facebook  pjesnik!

Pitamo se je li u njegovoj  pjesničkoj  osobnosti   uskrsnuo Tin, Matoš,  duhovi  naših najvećih pjesničkih  bardova  koji  su isprepleli  njegovo korijenje, dali mu krila  i napojili ga snagom za let.

Sven Adam Ewin  svojom tajanstvenom pojavom šalje snažnu poruku  licemjernom i  malograđanskom društvu  da  postoje  neke  vrijednosti  što  se  ne  mogu  svesti  na kalupe bez obzira na velike napore i potrošen novac na promocije i promidžbe osrednjosti.

Promocija zbirke pjesama   „Zmijski car“  Svena Adama Ewina, tajanstvenoga  pjesnika,  za  koju je Matica hrvatska jedina smogla hrabrosti  te  ju  objavila,  daje nam za pravo nadati se kako  neke institucije rade svoj  posao  onako  kako treba i da njeguju ono što je bitno – djelo,  tako  usput  daju  i prostor  Meštru  bez obzira tko je.

No, nameće se mnogo pitanja oko  Svena Adama.  Jedno od tih jest:

Zašto je  Sven  čudna  pojava  u umjetničkom svijetu Hrvata koji vole za sebe reći da su vrlo moćno sjeme izniklo  iz  zapadnoeuropskoga  kulturnoga  legla?

Sven Adam Ewin zadire duboko u bolno mjesto  svakoga  zapadnoeuropskoga  i  hrvatskoga  umjetnika  –  to je  Taština  i  Moć  koju  daje  Slava bez obzira koliko  kratkotrajna  bila.

Taj Nepoznat Netko odrekao se taštine   i  svog  identiteta,  slike u novinama,  biografije, svjetla pozornice, slave koja se povlači po dnevnom žutilu, svega se toga odrekao. A zašto?

Radi Poezije! Umjetnosti! Istine! Nije se dao namamiti na pojilo gdje se pije i brčka u mutnom jezeru  laskanja  i tapšanja po ramenu gdje svatko gura svoga konja za trku. Stoga se pitamo skupa sa Svenom Adamom Ewinim:

„Hoće li mrtva slova znati
U mojoj zvijezdi tako sjati?

(Proslov)