PEPELJUGE NAŠIH DANA

piše: Stjepan Poljaković
Moderna bajka o mojim „pepeljugama“ smještena je ispod Alpa. Na jednom od pitoresknih brda ili kraj nekog od austrijskih jezera rade one, „pepeljuge“ iz Hrvatske.

Iz hrvatske vizure stvari i izgledaju bajkovito: rad na zapadu i zanimljiva  suma novca koji se slijeva prema domovini, slatkiši iz Hofera, Sparta…

No, svaka priča, pa  tako i bajka imaju svoju drugu stranu. Nju upoznaju oni, koji ili rade, ili imaju prilike vidjeti kako izgleda radni dan jedne „pepeljuge.“

Zla maćeha je domovina u kojoj nema posla za starije od… Gladni ptići u gnijezdu traže svoje, a majka kao majka oboružana najboljim prijateljem svake flegerice,  Zaldijarom,  kreće u avanturu punu stresa i neizvjesnosti.

Davno sam na vijestima slušao o ženama koje idu biti njegovateljice starima ili nemoćnima po Austriji ili Italiji. Ovo je moja priča i moj omaž njima, „pepeljugama“ naših dana.

Kako rekoh, za nekog iz Hrvatske to izgleda bajkovito, slika nasmijane majke kraj nasmijanoga klijenta u kuhinji ili vrtu.

Daleko od objektiva i kamera ta ista majka u ulozi pepeljuge svom bolesniku skida pelene ili prazni noćne posude,  pokušava nadzirati svaki njegov korak a nekada i uzdah. Bolesnik u krevetu je mila majka.

Iako dizanje okretanje, presvlačenje dotičnoga zahtjeva snagu koncentraciju i spretnost  akrobate u kombinaciji sa sizifovskom upornošću sigurni ste da u vas u neko doba noći neće probuditi potres iz susjedne sobe jer je vaš bolesnik krenuo u nekome poznatom smjeru.

Dementni ljudi nisu svjesni ni opasnosti, ni svojih postupaka, a živahni, kakvi znaju biti, u stanju su u trenutku napraviti štetu kako sebi tako i onima oko sebe.

„Pepeljuge“ su neželjene gošće. Ni jedan Alfred ili Hildegard nisu u naponu snage maštali o tome da će ga služiti neka Snježa čije ime ne mogu ni  izgovoriti. Suočeni s bolešću i skupoćom staračkog doma, obitelj nalazi jednu od agencija i traži njegovateljicu.

Proces upoznavanja često je  stresan. Osim klijenata treba zadobiti povjerenje obitelji,  supruge koja s njima živi ili djece koja se pojave s vremena na vrijeme. Rijetko sve ide glatko i često su svi oko klijenta veći problem od njega samoga. Često svi sve bolje znaju od vas koji s njime provodite najviše vremena.

Nisu problem ni pelene ni sva prljavština s kojom se susreću. Problem su (ne )ljudi.

Kada ljudi nanjuše da ste po bilo čemu, pa makar i standardu, malo niže od njih, počinje ples po živcima i ponižavanje s primjesom ucjene u raznim oblicima.

Nerijetko moraju objašnjavati kako nisu iz Burkine Faso, da Slavonija i Slovenija nisu isto…

Potraga za princem po imenu euro pretvara se iz bajke u dramu i horor.

Svaki je dan avantura s primjesama drame, kod kupanja, oblačenja ili spavanja jer ne jednom se dogodi da maloprije usnuli krenu u šetnju po kući.

S vremenom „pepeljuge“ razviju sluh šišmiša i registriraju zvukove u kući ili oko nje.

Trzanje iza sna pretvara se u stil spavanja pa i kada dođu na zasluženi odmor, treba im vremena da shvate kako napokon mogu mirno spavati.

Suočeni s mogućnosti da im klijent preko noći završi u bolnici ili izdahne, razapete između domovine i tuđine, svoje obitelji i obitelji u kojoj služe, svoje bolesti o kojoj se dakako ne govori i bolesti onoga koga njeguju, pokušavaju balansirati i udovoljiti svima nerijetko zaboravljajući sebe, moleći Boga da zadrže i takav,  po ničemu lagan posao.

Breme odgovornosti za drugoga, ponižavanje na rubu maltretiranja, nešto što nitko ne može iznijeti s više strpljenja, pažnje i ljubavi od majke, žene, njegovatelj(a)ice …pepeljuge naših dana.