CRNI FOND

piše: Marija Juračić
Ne znam poznaju li mlade generacije izraz crni fond? To je onaj skriveni  novac koji osoba pomalo otkida od svote kojom raspolaže da njome nešto namiri, plati, a ipak joj nešto novaca ostane.

Imam i ja crni fond. Zaradim ga kada nešto kupim na sniženju, na rasprodaji pa ušteđeni novac ne prijavim ukućanima, nego ga stavim u crni fond da se nabere za crne dane. Naučilo me to još iz onih crnih vremena, kada se nemilice štedjelo za crne dane, jer nismo znali da u crnim danima živimo.

Nekako mi sve što vam pričam zvuči nelogično, ali valjda je stvar u meni, kada mi se crni fond tako slabo puni.

Nesposobna sam i to je to. A gledaj kako crni fond u sposobnim rukama bubri, kako se pretvara u lijepu imovinu, pa se ta imovina raskošno plodi, milina je gledati kako sposobni djeluju. A sposobni su i ja to priznajem.

Kako pouzdano znam da se nitko u bivšem sustavu nije mogao obogatiti, moje je divljenje još veće. Imali su ljudi i onda i kuće i stanove i ribarske brodice i barke i ljetovanja i skijanja, ali sada su sve to sposobni ljudi oplodili da ti mozak stane! Znaju ugađati svom crnom fondu. Kaže naš dobroćudan i naivan narod: „Uzelo kredite“ (Joj, kako volim taj neodređeni oblik izražavanja koji nikoga ne pogađa.) „Uzelo kredite, pa kupilo.“

Te dvije mantre često čujem u posljednje vrijeme: „Uzelo kredite“ i „On /Ona je iz bogate obitelji“. Aha, to su odgovori na moja pitanja. Sve objašnjavaju. I kako ne bih ispala blesava, ne pitam na koliko stotina godina moraš uzeti kredit da ga možeš vraćati, makar i cijelom svojom mjesečnom plaćom kao ratom i tko se iz onog sistema u ovaj poslijeratni uvalio kao bogat čovjek?

Možda me netko prosvijetli pa odgovori. Mene sada muči briga; što s mojim crnim fondom?

Vjerujte, stidim se pred onim sposobnim ljudima s divljenja vrijednim crnim fondovima spominjati ovaj moj kržljav i nedorastao. Moram ga se riješiti.

Možda odvesti obitelj u neki bolji restoran na večeru ili ga dati unuku za pola kvadrata budućeg stana?