Emil Cipar Konačno stiglo proljeće. Neki kažu: iznenada, neki kažu prebrzo …tko bi ljudima udovoljio. Auto mi je već danima na popravku, vezan sam uz grad i uz njegov uži centar. Dobro …ima u Brodu mjesta na kojima bi se moglo ugodno opustiti i uživati u mirisu jorgovana.Moglo bi kad ne bi bilo dosadnih komaraca. Toplo vrijeme nakon obilnih kiša pospješilo je seksualnu aktivnost komaraca, pa ih se namnožilo do nepodnošljivosti. Predvečer krenu sa svojim bodljama u lov na svježu krv, pa Čuko i ja imamo pune ruke i šape posla.-Mogli bi u nedjelju baciti neku sitnicu na roštilj na Sovskom jezeru …kaže mi prijatelj Željko (Željko Mužević op.ur.)Kad ti Slavonac kaže: Mogli bi pojesti neku sitnicu …pripremi se dobro. Tako je bilo i ovaj puta.-Malo ćemo ćevapa, dvije tri kobasice i to je nama dosta …kaže Željko.
Dosta je stvarno. Odluka je spontana pa ionako se nema vremena za mariniranje mesa, a ono gotovo marinirano u trgovačkim centrima možeš zaboraviti. –Krenut ćemo malo ranije da zauzmemo mjesto …javlja mi Željko.
I od toga nije bilo ništa …krenemo u 12.30. Ali još moramo kupiti ugljen i neku sitnicu za na roštilj. Da skratim priču …kupimo mesa kao za prosječne svatove. A nas dvojica sami. I sad traži još društvo …šteta je da se sve ne pojede. Do Sovskog dola je oko 30 km. Prolazimo kroz sela na sjeveru Brodsko-posavske županije …Rastušje, Grabarje, Podcrkavlje… Nakon Podcrkavlja dolazi uspon na goru Dilj. Nije to neka goropadna prepreka, ali je ipak jedna od gora u središnjoj Slavoniji. Najviši vrh je visok 471 metar (Cinkovac i Degman), a nalazi se sjeverno od Slavonskog Broda. Ime Dilj dolazi od riječi dijeliti, odnosno po šokački diljiti. Naime ova planina je dijelila “Granicu” od “Paurije”.
Slavonska šuma prolistala svjetlo-zeleno, na cesti gotovo nikoga. Ubrzo ulazimo u Ruševo, prvo selo Požeško-slavonske županije. U Ruševu skrećemo desno prema Đakovu. U selu je primjetno kako život napušta ova nekad živahna sela. Puno je praznih kuća u selu. Prvo selo nakon Ruševa je Sovski dol. Tu je vrijeme stvarno stalo. Navraćamo u seosku školu u kojoj živi bračni par Pavkov. Blanka Pavkov je učiteljica u seoskoj školi. Svi razredi i zbornica su u jednoj prostoriji. Blanka Pavkov ima u čitavoj školi četiri učenika u tri razreda, a broj učenika opada iz godine u godinu. Zanimljiva je biografija obitelji Pavkov, ali o njoj ću drugi puta jer biografija je stvarno vrijedna posebnog Susreta.
Svi ćemo zajedno na Sovsko jezero. E sad nas već ima dovoljno. Do Sovskog jetera su još dva kilometra prtenog puta. Uz put su postavljene postaje križnog puta. Neobično je da se jezero nalazi na brdu, ali Sovsko jezero je po mnogo čemu neobično. Kad se na vrhu brda iziđe iz šume pogled se susreće sa neobičnom rijetkom ljepotom. Livada, na njoj procvala divlja jabuka, a iza nje jezero tamnoplave površine. Na livadi oko jezera je dovoljno prostora i na njoj je već puno automobila, ali dominiraju oni sa oznakama SB za Slavonski Brod. Uz jedan od nekoliko roštilja parkiramo. Tu je i stol i klupa, a i jedan od šest izvora je u neposrednoj blizini.
Dok se drva ne pretvore u žar ima se vremena, pa Čuko i ja koristimo priliku za kratku šetnju uz obalu jezera. Sovsko jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 430 m, jugozapadno od sela Sovski Dol i jedino je pravo jezero u Požeškoj kotlini. Pretpostavlja se da je to ostatak Panonskog mora, no jezero ima i vlastiti izvor vode kao posljedicu geomorfoloških aktivnosti u prošlosti. Oko njega se prostiru šumoviti humci koji su i na višoj nadmorskoj visini od samog jezera. Jezero nikada nije presušilo, površina mu je oko 3500 m2, ali ona oscilira. Jezero je obraslo trskom, šašem i ostalim močvarnim travama i upravo mu to daje dodatan čar i izvornu prirodnu ljepotu.
Tek tu i tamo se zamreška voda sitnim ribicama kojim jezero obiluje. U njemu se gnijezde ptice močvarice, u jezeru i oko njega žive žabe, barske kornjače i bjelouške, a od riba karas. Dno jezera prekriveno je muljevitim naslagama. Dubina jezera nije točno utvrđena, neka istraživanja su pokazala da je duboko od 14 do 44 metra. |
O nastanku Sovskog jezera malo se zna. Tako se priča da je ovo jezero nekada bilo na drugom mjestu, pa da se tu preselilo nakon nekog veliko ognja. Korito jezera ima oblik lijevka, pa sliči na vulkanski krater. Utroba zemlje je na tom području i dalje nemirna, pa se je moglo dogoditi da se je jezero tu preselilo nakon nekog većeg potresa.Ne bih sada o nastanku jezera. Napravio sam par snimaka, razgovarao malo sa posjetiteljima i vratih se na ognjište …čitaj: roštilj.Ostatak poslijepodneva provedosmo u jelu, piću i ugodnom razgovoru u ovoj oazi mira i neiskvarene ljepote.Lijepa je naša Slavonija …pomislih. Lijepa i napuštena …prepuštena sama sebi. S jedne strane dobro je da je tako, ali s druge strane čujem od Blanke kako će iduće godine u idiličnoj školi u Sovskom dolu biti još samo tri učenika.
Mladi napuštaju ovaj predivni kraj, jer ne vide u njemu svoju budućnost. Jedino jezero u Požeškoj kotlini ostat će samo. Ono će se i bez ljudi nekako snaći …u to ne sumnjam.
|
Subscribe
0 Comments