piše: Marija Juračić
Pita me unuk, tko je elita u Lijepoj Našoj?
Na svoj dječji način pita, jesu li to slavni i bogati o kojima pišu naši tabloidi?
Pišu o gabaritima njihovih tijela, njihovih vila, kupovini šeste nekretnine, imenima njihovih mačaka, torbacima koje nose, skijalištima na kojima se sunčaju, jahte na kojima rastežu svoje silikone, pišu o njihovim ljubavima, rastavama, političkim stavovima, uličnim sukobima…
„Ne, unuče!“ prekidam ga. “To su ljudi čiji život zanima veliki dio naše javnosti pa se o njima piše. Da se tabloid proda. Da se zaradi novac.
Ali, elita društva ima neka druga obilježja.
Elita je kirurg koji dnevno ima nekoliko operacija pa ipak nađe vremena razgovarati sa svojim pacijentima, elita je profesor koji ostaje nakon nastave da slabijem učeniku objasni što ovaj nije razumio, to je medicinska sestra koja svoj posao obavlja s vedrinom, vatrogasac koji ulijeće u vatru spasiti čovjeka, policajac koji brine o sigurnosti građana…
Elita je građanin koji ne baca smeće kojekuda, to je hrabra djevojka koja pomaže napadnutom mladiću izaći iz mora, to su naši mladi inovatori koji osvajaju svjetska priznanja, to je naš hrvatski astronom koji je otkrio 947 asteroida i koji educira mlade ljude da ne zatupe.
Elita je hrvatski genetičar koji na polju genetike otkriva nevjerojatne stvari, pa ako baš hoćeš, elita je i teta u vrtiću koja te učila prvim životnim spoznajama, a ti si rekao da je njoj lako jer se samo igra s djecom…“
Moj me unuk začuđeno i nekako sažalno pogleda pa kaže:
“Nona, ti si posve zastarjela. Sve što si ti nabrojala nije elita, nego – sirotinja.
I kao šlag na sve to, elita je penzioner koji za svojih četrdeset godina teškog rada,dobiva dvije tisuće kn spajajući kraj s krajem reciklirajući otpad iz spremnika.
Teško je ostariti u nekom drugom vremenu, koje nikoga i ništa ne priznaje…@ljv