JEDNOM UČITELJ, UVIJEK UČITELJ - Hrvatski Glas Berlin

JEDNOM UČITELJ, UVIJEK UČITELJ

piše: Igor Matijašić

joza 2U dogovoru s glavnom urednicom Glasa odlučeno je da napišem nekoliko redaka povodom smrti našeg zajedničkog prijatelja i suradnika…

Otišao je, dakle, i Joža…

Budete li u danima koji slijede čitali životopis Josipa Prudeusa, trebat ćete odvojiti podosta vremena jer je uistinu teško pobrojiti sve odlike ovog velikog samoborskog učitelja.

Književnik, novinar, autor mnogobrojnih pjesama uvrštenih u različite antologije, pjesnik čijih je preko sto pjesama uglazbljeno, kolumnist, kroničar društvenog života svoga grada, idejni začetnik obilja novotvorenica (njegova je ideja da se nogometnu reprezentaciju zove Vatrenima), humanist i utemeljitelj mnogobrojnih događanja i priredbi, pokretač vrijednih i plemenitih akcija… (još čitav niz riječi povezanih s njegovim radom stane u ove tri točke)

Ukratko, bio je – Joža za sve!

Za sve koji ga nisu poznavali, možda je najbolje da prošeću do „njegove“ škole u Samoboru koja je prekrasno preuredila podrumske prostorije i prigrlila njegovu ostavštinu koju je nesebično darovao – knjige, keramiku, slike, priznanja…

Prostorija ima i svoje ime, zove se baš onako kako i treba – Jožina soba!

Često sam znao citirati Josipa Prudeusa koji je imao pregršt zanimljivih aforizama i rečenica koje su se mogle primjenjivati u svim situacijama.

Najviše sam volio dvije.

Kad je na jednom državnom Lidranu u Šibeniku predstavljao svoju knjigu rekao je svim okupljenim profesorima:

– Uvijek štitite svoju struku! Pomažite jedni drugima! Ja nikad nisam bio kolegijalan!

Naravno da su uslijedili začuđeni pogledi, a Joža se samo široko nasmijao i rekao:

Niste me pažljivo slušali! Rekao sam da nikad nisam bio KOLEGI JALAN!

Naglasio je upravo ono što često toliko truje našu bogomdanu zemlju – sveprisutni jal i gledanje „u tuđe dvorište“. Joža nije bio takav, uvijek je bio poseban i svoj…

Druga znamenita rečenica jest ona koju su prenosili svi (a mnogi niti nisu znali tko joj je autor):

„Ako se učitelj ne smije, među učenike ne smije!“.

I doista mislim da bi se svi koji ulaze u razrede trebali upravo tako ponašati. Mala bića željna znanja ne zanimaju privatni problemi odraslih, ne zanima ih što južina utječe na loše raspoloženje, već žele svog nasmijanog učitelja s kojim će lakše kroz sve jednadžbe i pravopisne nedoumice.

A kakav je Joža bio među djecom imao sam se itekako prilike uvjeriti na njegovom terenu – u Školi stvaralaštva u istarskom Novigradu.

Riječ je o sjajno osmišljenih proljetnih tjedan dana – u novigradsku školu tik uz more pristižu mali genijalci, nadareni pojedinci iz cijele zemlje. Zajedno s mentorima doslovno rade čuda – u samo nekoliko dana nastaju prave novine, koncerti, predstave, keramičke majstorije…

Koordinator svih događanja tamo bio je upravo Josip Prudeus. Njega su znali apsolutno svi (i odrasli i djeca), a on se potrudio u potpunosti doprijeti do svakog djeteta.

Često je znao govoriti samozatajnim povučenim pojedincima koji su teško sklapali nova poznanstva – „druži se s ostalima, razgovarajte, šećite uz more. Nemoj se zatvarati u sobu, sobu imaš doma!“ Trudio se nevjerojatno oko svih detalja – maskirao kad je trebalo, pjevao i plesao sa sudionicima, glumio, recitirao…

I stoga su, za mene, najbolji pokazatelj kakav je bio čovjek dali upravo oni koje ne možeš prevariti – sama djeca!

Na završnoj priredbi Novigradskog proljeća koja se odvija u velikoj sportskoj dvorani (posve ispunjenoj), svi voditelji pri predstavljanju svoga rada dobivaju zasluženi pljesak, a Josip Prudeus je svake godine dobivao – ovacije! Kad je on dolazio na parket, tribine su se tresle od skandiranja njegova imena… (govorim to bez pretjerivanja – više puta sam se imao prilike uvjeriti u to).

Upravo zato, uz sve navedene aktivnosti koje je ovaj svestrani Samoborac iskazivao – Josip Prudeus je, za mene, prvenstveno bio učitelj! Mislim da će se složiti mnogobrojne generacije učenika kojima je on držao nastavu (radio je u tri osnovne škole na području Samobora, među ostalim i „mojom“ u Bregani) – imali su itekako od koga učiti!

U potpunosti je dokazao svojim primjerom – jednom učitelj, uvijek učitelj…

Počivaj u miru, dragi naš Joža!

0 0 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Josef Mayer
7 months ago

I,to ,je to.
Bio je – Joža za sve!-Jednom učitelj,uvjek učitelj.
Počivao u miru dragi naš Joža