BEZ GLAZBE SAM PRAZNA I NESRETNA

tekst: Eleonora Ernoić Krnjak

Zagreb/ Opera Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu će, nakon niza koncerata opernih arija i dueta uz pratnju klavira na otvorenom prostoru u kvartovima Zagreba, u petak, 22 svibnja, održati koncert preko live streama na svojoj Facebook stranici u 18 sati.

Na programu će biti pet popijevki za sopran i klavir (obradu za gudački orkestar orkestrirao je naš veliki dirigent i kompozitor Pavle Dešpalj) u izvedbi soprana Ivane Lazar i gudačkog okteta orkestra Opere HNK Zagreb.

Ivana Lazar posjeduje sopran briljantne tehnike koloratura, snažnog zapjeva koji joj omogućava kristalno čist, jasan i pun izražaj.

Kao stručnjak različitih glazbenih razdoblja i stilova, svojim interpretacijama kvalitetno i značajno ispunjava program festivala baroka “Varaždinske barokne večeri” te savršeno odgovara izazovima opernog i komornog pjevanja, od renesanse do suvremenih autora XXI stoljeća.

Predstavimo kratkim intervjuom Varaždinku zagrebačke adrese, bosanskih korijena.

1. Pitanje koje će sve zanimati: Kako ste proveli ovo vrijeme karantene, potresa? Koliko je to bilo stresno razdoblje?

U protekla dva mjeseca se dogodilo toliko toga da mi se ponekad čini da smo u Covid krizi puno dulje. Početni strah, neizvjesnost, briga za egzistenciju i zdravlje zadnjih tjedana je zamijenio oprezni optimizam i neka nova vjera da će ipak sve završiti dobro. Najvažnije je da smo svi zdravi, da su oštećenja zbog potresa lako popravljiva i da malo po malo nastavljamo sa životom. Snagu u najgorim tjednima sam crpila u obitelji, brizi za djecu, kopanju vrta… Živjeli smo dan po dan i konačno shvatili značenje te ideje.

2. Porijeklom ste iz mjesta najljepšeg imena na Svijetu, Ljepunica, gdje Vam je dom?

Ljepunice mi beskrajno nedostaju jer od Nove godine nismo bili u prilici tamo ići ali snaga i bogatstvo odrastanja u jednoj pitomoj, toploj seoskoj sredini je nešto iz čega i danas crpim snagu za svakodnevne probleme. Iz Ljepunica i rodne Tuzle gdje sam završila 3 razreda Srednje muzičke škole sam u Zagreb došla ratne 94. u kamionu koji je prevozio namještaj. Od tada sam prošla bezbroj seljenja, domove, jedan propali brak, maturu, diplomu, magisterij, zaposlenje u HRT zboru, status slobodnog umjetnika i još puno, puno toga…

Trenutno smo u tranzicijskom periodu jer se selimo u suprugov rodni Varaždin čemu se neizmjerno veselim. Inspirativan povijesni grad i blagi, pozitivni ljudi su nešto što me privuklo od prvog dana. Nadam se da ćemo tu naći mir i dom do kraja života.

3. Jedan ste od najboljih koloraturnih soprana ovih prostora, uz to imate i četvero djece. Kako kombinirate privatne i poslovne obaveze?

Često znam reći da ja bez jednog od ta dva segmenta, ne bi bila ja. Bez glazbe ne bih mogla živjeti i ona je neodvojivi dio mene. Djeca su najveće moje životno ostvarenje i oni me svakodnevno spuštaju na zemlju, uče me što je bitno, daju mi neiscrpnu snagu i bezuvjetnu ljubav. Mislim da je dobar recept pokušati ne nositi posao kući i kad zatvorim vrata stana ja sam  samo sopranistica. Isto tako kad se vratim sa proba onda sam samo mama i supruga.

4. Izazov koncerata na otvorenom, nakon uspješne premijere prije dva mjeseca i karantene, sada preko interneta, veselite li se tom događaju?

Milka Trnina je govorila o tom jednom imperativu koji nas umjetnike tjera na rad i kojeg moramo zadovoljiti inače smo duboko nesretni.  Ja često znam reći da pjevam zato jer moram, bez toga sam prazna i nesretna.

Falilo mi je pjevanje ali i interakcija sa publikom čega sam postala svjesna na prvom našem koncertu ispred Mamutice gdje sam vidjela ljude koji plaču od ganuća. Sav ovaj trud i angažman da približimo muziku publici dao mi je jedan novi poticaj i vjetar u leđa i silno se veselim svakom projektu.

5. Vaše nade, buduće ambicije?

Najviše bi me veselilo  kad bi se pandemija povukla i kad bi se vratili izvođenju opera u HNK na sceni i sa punim orkestrom i zborom. To je zapravo jedini ispravni način izvođenja, sve drugo su kompromisi i improvizacije. Naravno, jasno mi je da se to ne može dogoditi preko noći i da treba još puno rada i strpljenja a do tad treba iznalaziti načine kako se približiti publici.

 

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments