GRADU JE POTREBNO ČUDO

piše: Eleonora Ernoić 

S noći 30. na 31. svibnja 1731. požar je poharao Zagreb, u zgarištu Svetišta iznad kojeg je živjela, udovica Modlar pronašla je neoštećenu sliku Majke Božje i dala urediti Svetište tako da u njemu mogu odmoriti svoju dušu svi koji osjete potrebu.

Kamenita su vrata simbol Zagreba, čudo neoštećene slike svake se godine slavi procesijom. Dan je izabran za Dan glavnoga grada.

Ove godine, više nego ikada u posljednjih 25 godina, glavnom je Gradu potrebno Čudo.

Covid-19 a još više potres, ostavili su duboke pukotine na zgradama i dušama građana koji su u ovom momentu prepušteni sebi samima.

Žongliranje informacijama, hladnokrvnost i kupovanje naklonosti, dodatno uznemiruje.

Krvavi cinizam izgovoren rano ujutro dan nakon potresa kako su građani sami krivi zbog razornog djelovanja prirodnih sila jer nisu ulagali u svoje nekretnine, dao je argument otvorenom linču nad Centrom a  rečenicom “Svaki hoće svoju kućicu, slobodicu, kokicu, kravicu!” dodatno je uspješno unešen razdor i animozitet.

Ja sam građanka Centra, moj je suprug dečko iz Centra, nikome se ne trebam opravdavati kako smo stan posredno kupili od unuka prvih vlasnika stana, onih iz 1910. jer to ne umanjuje niti uvećava količinu štete, mentalne i materijalne.

Svakom čovjeku, pa makar on to samo u sebi priznao je jasno da su za stanje u kojem je dočekan potres krivi oni koji su dozvolili da se po gradu i unutar zgrada gradi, obnavlja po postojećim zakonima.

2007. povod je bio Cvjetni trg, na internetu možete naći podatke što i tko je iznosio kakve argumente “za” i “protiv”.

Financijer Cvjetnog je derutne podrumske stanove u Varšavskoj ulici kupovao po nevjerojatno visokoj cijeni jer je znao vrijednost položaja nekretnine.

Izmijenjen je GUP i donešeno je niz kontroverznih odluka vezanih za obnovu i gradnju, mimo volje i savjeta struke.

Jedan čovjek pravna pitanja nije mogao rješavati sam.

Te 2007. i kasnije, u uredima Urbanizma, gradnje, obnove Grada, GSKG-a koji upravlja održavanjem velikog broja zgrada u Centru, sjedili su i sjede pročelnici, voditelji, savjetnici koji imaju svoja imena i prezimena.

Oni snose veliku odgovornost za posljedice ovog potresa.

Tko su bili i jesu ti ljudi?

Stručnjaci koji su svjesno pristali na stišavanje vlastite savjesti iz neznanja ili političkih pogodovanja?

Ako ja napišem loš tekst, ne znam pravopis, odsviram krivu notu, nitko neće umrijeti od toga.

Pogreška u građevini kao i u medicini plaća se ljudskim životom.

Na kraju, jedino nam preostaje,  bez obzira na vrstu vjere ili uvjerenje agnostika, uputiti molitvu:

“Majko Božja Kamenitih vrata, moli za nas!”

3 1 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments