tekst: Dragica Trumbetaš
Proces urušavanja tradicionalnih vrijednosti počeo je kada smo dozvolili da se u našem društvu tolerira ona zlokobna rečenica:
“Znaš li ti tko sam ja?”
S tom rečenicom dopustili smo da se ljudi izdižu iznad svojih stvarnih znanja i mogućnosti.
Kako to može zlokobno zvučati doznali smo ovih dana.
Incident u Vukovaru, u trenutku kada ljudi gube svoje poslove u koje su uložili sve što su imali, često je to obiteljsko nasljeđe, kredit koji je u ovoj situaciji nemoguće vratiti, a možda je garancija za kredit hipoteka nad obiteljskom kućom, netko si može dozvoliti bahaćenje zbog svoje trenutne funkcije.
Ministar Medved na kojeg se izgrednik pozvao u potrazi je za olakotnim okolnostima koji bi išli u prilog izgredniku, a on je taj koji ga je odabrao, postavio i bjanko dao alibi za bahatost. Nije u pitanju mlada osoba koja je fulala zanimanje već evidentirani nasilnik kojeg optužuje vlastita porodica.
Dopustiti da se razvije takva vrsta bahatosti najveći je propust koji su ljudi učinili svojim ležernim odnosom prema izborima.
Dopustili smo i Plenkoviću da nam s političke pozornice u svom arogantnom istupu poruči:
“Mogu što hoću!” Time smo otvorili “Pandorinu kutiju”. Pustili smo da su vlasnici moći ljudi koji ju zloupotrebljavaju i manipuliraju njome u situaciji koja je po svemu nalik na rat.
Opasna je to igra, i za žrtve i za pobjednike.
Imali smo slučaj da je ludilo i moć proizašla iz rata, uzela pet nevinih života. Puno poslije rata, nismo naučili da se mora paziti kome se daje moć u ruke, a najviše treba paziti kako moć utječe na čovjeka, u kakvu ga osobu razvija.
Izgrednici z Vukovara prijetili su da će se vratiti s oružjem i uzeti “svoju” pravdu na nišan.
Da to nisu učinili, možda je samo bila prepreka da nisu imali dovoljno maligana u krvi ili možda previše, pa su bili slabi na nogama.
Odgovornost ministra Medveda tim je veća. Dovesti takvog čovjeka na funkciju u Vladu, usprkos saznanjima o njegovoj sklonosti nasilju, isključivo je njegova odgovornost. Moralan čovjek ne bi tražio olakotne okolnosti već bi odmah razriješio tog čovjeka sa svih funkcija i sam podnio ostavku zbog svoje loše procjene.
No to se neće sigurno dogoditi, previše je opijenosti od prevelike moći, proizašle iz euforičnih izljeva “velike” izborne pobjede.
Liječnici iz bolnica badava upozoravaju da ništa nije pod kontrolom, osporavaju se svi navodi o teškom stanju u zdravstvu, dok nam se za Covid bolesnike pronalazi smještaj u košarkaškoj dvorani samo nekoliko kilometara od nedovršene bolnice.
Neki od tih bolesnika izdvajali su samodoprinos za izgradnju bolnice, a sada su smještaj dobili na sportskom terenu i postali su statistički broj oboljelog od Corone s pogledom na dugi niz oboljelih oko sebe s prisutnim strahom hoće li ili neće biti slobodan respirator, ako ponestane daha, iako su čuli da su i s respiratorima šanse vrlo male za preživjeti ,ako se bolest razvije do te faze.
Prerana euforija, koncentracija moći u krivim rukama,
doveli su nas u situaciju da bolesnici završavaju pod šatorima, nasilnici u foteljama, a njihovi zaštitnici na ministarskim funkcijama iz kojih nam samodopadno poručuju da su za sve krivi građani.
Umirovljenicima iz rada s malim mirovinama, daje se do znanja da njihov minuli rad beznačajan, da su sada drugačiji prioriteti , da su samo broj u arhivi koji opterećuje državni proračun.
Onima koji prežive ostat će teško saznanje da se nikada više ne smiju opustiti. Onog trenutka kada se zaokružuje ime na glasačkom listiću, tog trenutka daje se moć u ruke.
Pazite kome dajete moć pa bio to i predsjednik kućnog savjeta, zbog njegovog nemara može vam dio krova pasti na glavu, svaki podatak o čovjeku kojemu dajete pravo da vas pred nekim zastupa je važan, gdje je bio, što je radio i kako je zaradio, a najvažnije je kakav je čovjek postao, a pazite, jako pazite tko su mu prijatelji.
Već sutra on može odlučivati o vašem životu. Zbog njegove podignute ruke, baš vaše dijete, možda će morati tražiti kruh daleko od vas.