Anđelka Korčulanić
Ovo je neko bolesno vrijeme,
gradovi duhova, izlozi od zlata.
Novo je nenormalno, bez dileme.
Posvud su čvrsto zabravljena vrata.
Ulice prazne, ni psa ni čovjeka.
Slično ne pamti sijeda mi vlas.
Hoće li pustoš trajati dovijeka
ili će život ipak, pronaći glas?
Ako će trajati dugo, bez mene molim.
Meni je život obilato, nesebično dao
društvo, dodir, bliskost, sve što volim.
Ove mladosti danas, silno mi je žao.
Novac u džepu malo im vrijedi.
Od svega što ne smiju, krv se ledi.