Slavica Sarkotić

Slavica Sarkotić
Ja sanjam svibanj
I kad kiše pljušte
Kad dan se skrati
A oblaci se stušte
Sanjam večeri meke, srcu milije
Boje meda i okusa vanilije
Kad si došao ulicom
I donio mi lilije…

više

Slavica Sarkotić
Život je tek jedna vožnja ringišpilom
Dok sve promotriš završi i prođe
A ti vučeš karte životnoga špila
Nadajuć se asu koji rijetko dođe

Na tome vrtuljku svi smo samo djeca
Za sjedala naša vezuju nas lanci
Oko nas se vrte poljane od cvijeća
Pored nas prolaze rođaci i znanci…

više

Slavica Sarkotić
Htjela sam vas zagrliti, dočeka me kamen
Iz obližnje živice zapahne loboda
Poslijepodne, omorina, tužnog križa znamen
U blizini negdje žuborila voda

I ruke i oči pokrio vam mramor
Ostalo je ono što tek srce pamti
Daleko je ulica, buka, vika, žamor
Tek po koja svijeća na vjetru zaplamti…

više

Slavica Sarkotić
Kad uvečer pogledam zavičaj
Vidim u svom dvorištu
Razrok mjesec obješen
O granu šljive
Kao zlatna glavica kupusa
Na nebeskom kobaltnom tanjuru
I sjajne zvijezde
Kao iskre vjere i nade
U očima dječjim…

više

Slavica Sarkotić
Dogodi se tako
Obično bude nedjelja i sunce
Pa se dan skupi poput kostrijeti
Na dlanu ruke
Pauci zastanu u mreži
Zaboravivši mustru i tkanje
Pa im niti izlaze pretanke
Ruže pak zaborave mirisati
I zašute ptice…

više

Slavica Sarkotić
Gdje su sutoni
Obučeni u boju šljiva
U uzanim sjenovitim dvorištima
Natkrivenim glicinijama
I u mirise jorgovana
Obuveni

Gdje su jutra
Umivena radošću…

više

Slavica Sarkotić
Mogla bih puno pisati o brezama
o tome kako imaju zelene vjeđe
kako im prpošno treperi lišće
a noću nose haljine od srebrne pređe

O tome kako su krhke vitke
i kako im krošnje na vjetru šumore
kako su bijele, ravne i čiste
i tople i žive ispod bijele kore…

više

Slavica Sarkotić
U praznu sobu gdje dah se ledi
Ulazim tiho kao tat
Na zidu mjeseca odraz blijedi
Na stolu kuca očev sat

Puze niz zavjese paučine niti
Pauci imaju vremena tkat
U ormarima dani spavaju skriti
Na stolu mirno kuca sat…

više

Slavica Sarkotić
Od njeg je sačinjen mjesec
Što srebrn nebom plovi
Od njeg je satkana pjesma
I od njega su snovi

Ne ljuti se što vječno lovim
Taj izvor srebrno zlatni
Što obzorja otvara
I samo je meni shvatljiv…

više

Slavica Sarkotić
Moja je ulica obična i bez imena
S lijeva i desna  je drvored
Drveni plotovi puni uspomena
U daljini obzor prigušen i blijed

I zaputim se tako gdjegod
Tom mojom ulicom koja drijema
I svako malo postanem svjesna
U nekoj od kuća opet nekog nema…

više