Anđelka Korčulanić

Anđelka Koručulanić

Zelenu ljubav dijelim s Lorcom.

Ne, nisam mjesečar i ne pišem sonatu,
pišem o jahačima zelenih valova
na South Beachu i zelenim papigama,
o Green Bayu i čarima ribolova,…

više

Anđelka Korčulanić

Gdje si vilo?
Pjevaš li zabranjenu pjesmu
pod zvonom Visibabe
ili tragaš za mrtvim Tethysom
u tamnoj odaji Meduze,
bistri gorski potoci što lome kamen,
jesu li za njim prolivene suze?
Gdje si se skrila?…

više

Anđelka Korčulanić
Ako poezija u nama ne može
iskru radosti stvoriti od sitnice,
utrošenoga papira žali Bože
što mora trpjeti kučine i trice.

Kao da Bečka filharmonija svira,
poezija mora glazba od riječi biti,>
zlatni suton nad vrelom nemira
i čarobna pilula da se može sniti.…

više

Anđelka Korčulanić
posiješ li u mene zrno ljubavi
zanjihat će se na vjetru
zlatan zreli klas

kažeš li da me voliš
uzvratit ću ti pjesmom
s pticama uglas

uneseš li u mene svjetlo…

više

Anđelka Korčulanić
Na krunice prašina pala
otkad topovi zamukoše,
vrijeme marno sjećanja briše.

Karavane prolaze, a psi ne laju,
ni negdašnjim sužnjima
do pjesme nije više.

U dronjcima, ali lijepa,…

više

Anđelka Korčulanić
Pred kućom žena, nezvani gost,
pod crnim plaštem gola je kost.
Kuca na vrata oštrom kosom
čelo mi oblila hladnom rosom.

Na gozbu došla nesvjesna bola,
pohlepnom rukom grabi sa stola,
zubima škljoca i glasno zbori:
„Kucnuo čas je, memento mori!…

više

Anđelka Korčulanić
U očima tamnim noćas nam gore
visoko u nebo uzdignute baklje,
u vrtlogu strasti od obale daleko
nosi nas  silno, zapjenjeno more.

S usana mekih na tijela sjajna
padaju šumno latice crvenih ruža,
sljubljeni udovi i čvrsti pleter od prsta
više od rajske ugode nam pruža.…

više

Anđelka Korčulanić
Prosilo me drvo masline u cvatu
obećanjem jedrih plodova i ulja,
šaptalo korijenjem iz dubine,
treperilo kožnatim lišćem,
ja srcem punim mjesečine.

Prosio me mjesec uštap,
pred noge mi istočio
čistog srebra slap,…

više

Anđelka Korčulanić
Veslati ili potopiti se?
Ključalo more ne pruža velik izbor,
oštricom sječiva hridi mi prijete,
a konop nagrizen i slabo drži,
od meka pluta napravljen ankor.

Moj brod je u zraku, ali ja veslam
u moru čežnje što u meni huči,
pa i kad se naoko smiri,…

više

Anđelka Korčulanić
More je noću crni oniks –
dar mu drog odlučivanja,
u zoru selenit, mjesečev kamen –
čuvar naših lijepih sanja,
a onda se premetne tiho
u simbol nade, vodeni opal
sa svjetlucavim iskrama što ih nosi
žuđenoj obali svaki val.…

više