Igor Divković

Igor Divković

Slobodna,
kao ptica,
onoliko,
koliko ptica,
već,
slobodna jest,
kada leti……

više

Igor Divković

Kamo sutra,
prekosutra,
ako, danas,
nema za nas
staze, puta,
dobrog druma,
sred bespuća
sići s uma?…

više

Igor Divković                                                                   

U njedrima prošlosti,
na tronu povijesti,
sjedio nije,
zvali ga
Niks.
Nije nazočio.
Nije se upriličio.…

više

Igor Divković

Iza mora,
iza gora,
Fujiyama,
Narayama,
zgodilo se,
zrodilo se,
ludnulo se
šiznulo se.…

više

Igor Divković

Kako je,  u nedjelju, 21. ožujka; pored početka proljeća, Dan pjesnika i poezije, toj našoj svečanosti, kultu i  najljepšoj pjesničkoj prigodi u čast, napisao sam posebnu pjesmu, koja, na najljepši, najbeletrističkiji način, veliča svemir poezije i svoj osnovni element – stih.

Nestalo, iz
čaše, vino,
isparilo,
iscurilo,
k’o utvara,
k’o pijan duh,
odmaglilo,
odjurilo.…

više

Igor Divković

Dođi na kavu
u moju scavu,
u spilju plavu,
u modri raj,
srkutat ćemo,
cvrkutat ćemo,
šaputat o ah
i o oh, znaj.…

više

Igor Divković

Snena Sanja,
tanka Tanja,
mala Anja,
vrla Vanja,
od početka
do svršetka,
ništa baška,
izuzetka.…

više

Igor Divković

Kad hoda
lakonoga je,
dugonoga je,
kao sjena,
kao san.

Kad sjedi
u nebo gledi,…

više

Igor Divković

Ka’nu suza,
snenooka,
skotrljoka
u dekolte.
Dubok uzdah,
tihi jecaj,
još će ka’nut
jedna, dv’je……

više

Igor Divković

U mome (k)raju
i bukve znaju
kako Portugezi kažu
volim te,
kako Englezi kažu
ljubim te,
kako Česi
ljubavi, gdje si.…

više