NOVA RUBRIKA

NEK SE PAMTI I SPOMINJA

Željka Muževića, novinara iz Slavonskog Broda, urednika Jutarnjeg lista, ne moram posebno predstavljati, ali moram napraviti ovaj kratki uvodnik. Ne bi to bio problem da Željka ne poznajem, da nam se putevi nisu susretali i susreću još uvjek.

Ono što bi čitatelja moglo zanimati jest da je Željko osoba kao ti i ja. Zbog profesionalnog shvaćanja posla imao je u životu više teškoća nego zadovoljstva. U vrijeme Domovinskog rata, Željko nije argumentirao, komentirao, nagađao… Bio je među borcima na…

više

Mladosti kojoj nisu dali odrasti

Iz naše arhive …objavljeno lipnja 2010.
DIVAN SKITNJE
piše: Željko Mužević

Umjesto uvoda: Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj je poginulo 305 djece, a samo u Slavonskom Brodu ubijena su 33 djeteta dok ih je 107 ranjeno. Najveći broj (16) bili su učenici OŠ Hugo Badalić, ispred kojega se i nalazi spomenik “Djevojčica”, rad akademskog kipara Antuna Babića, podignut 2000. godine. Samo u jednom danu poginulo je šestero djece. Bilo je to 3. svibnja 1992. godine, kada je od avio- bombi tkz. “krmača” u gradu na Savi živote izgubilo ukupno 16 osoba.

više

VIJEST SA DNA STRANICE

piše: Sonja Smolec

Prije par dana, kad sam konačno dobila svoj teško zasluženi godišnji odmor, odlučila sam napraviti red u šupi, vidjeti koje stvari treba sačuvati a koje baciti. Kopajući po starim, prašnim kartonskim kutijama, našla sam list novina umetnut između dvije staklenke za zimnicu iz vrlo jednostavnog razloga, da ne zveckaju i da se ne polupaju. Pogled mi je privukla stranice crne kronike i mali, podebljan naslov Našli su ga na klupi pored tramvajske stanice. Sjetila sam se dana kad sam prvi put vidjela tu vijest. Datum je bio pet godina star. Mjesec kolovoz 2002. Pogledala sam…

više

SASVIM OBIČNA PRIČA

Proljeće u Velikoj Gorici, a može i bilo koje drugo godišnje doba, i bilo koji drugi grad
piše: Sonja Smolec

Ovo je jedna sasvim obična priča. Mogla je biti ispričana ili napisana i u nekom drugom gradu. Ali nije.
Velika Gorica, jedan od najvećih gradova u lijepoj našoj, čist, uredan, u konkurenciji 5300 europskih gradova, osvojio je Srebrni cvijet Europe – renomiranu nagradu europske Asocijacije za cvijeće i okoliš Entente Florale koja je dodijeljena 9. rujna 2004. godine u francuskom gradiću Aix leis Bains.
Zasluženo. Gradska uprava se i prije i poslije toga trudila u gradu održati visoki standard čistoće. Mogli bi poslužiti kao primjer …

više

KULTURA KOJU NEMAMO

 

IZ NAŠE ARHIVE  ….objavljeno na Hrvatskom Glasu Berlin 01. januara 2010. godine
piše: Emil Cipar
Nismo mi za Europu

Hodnik policijske uprave u Slavonskom Brodu. Nas desetak čeka pred vratima na kojima piše
Osobne iskaznice. Na tim vratima piše i što je sve potrebno priložiti uz zahtjev. To sam popisao dan ranije, a sada, bar ja tako mislim, imam sve što je potrebno. Prvi na redu je gospodin u trenirci sa hrpom papira u ruci. On nešto nije zadovoljan

više

VEČERNJAKOVA NAGRADA ZA MARIJA GLAVAŠA

Splićanin Marijo Glavaš, prijatelj i suradnik našeg Hrvatskog glasa  Berlin gdje piše u rubrici “Na putu”, dobitnik je treće nagrade 46. natječaja Večernjeg lista za kratku priču  koji nosi ime Ranka Marinovića. Glavaš je  treće mjesto i pet tisuća kuna osvojio za priču Cipele, svojevremeno objavljenu i na našim stranama. Inače,  prvo mjesto i 30 000 tisuća kuna,  osvojio je ugledni  prozaik i kolumnist Stjepan Čuić,  za priču “Igra”. Druga nagrada od osam tisuća kuna…

više

BOSANSKI LONAC

Iz naše arhive ISELJENIČKE PRIČE

piše: Sonja Breljak

Kod nas se kaže …lako ja iz Bosne ali neće Bosna iz mene! Pa iako je već duže tomu da ne živim u mojoj zemlji, lako li je prisjetiti se njenih mirisa. Potpuno me nikada nisu niti napustili. I sama ih tražim, slijedim i njegujem…
…Kao da sada vidim tu davnu sliku iz moga djetinjstva…
Na štednjaku vri neizbježna, obvezna, praznična sarma, dok mati sva žurna i od rada topla, priprema božićne slastice…

više

YOU ARE VERY WELCOME!

VON WEGEN TYPISCH DEUTSCH
von: Frank Poschmann
PROLOG “You are very welcome“. Wie oft wurde ich auf meiner diesjährigen Radreise so begrüßt? Ob in der Metropole Sofia oder in Russe an der Donau, in Negotin kurz hinter der serbischen Grenze oder in einer lauten Kneipe in Pancevo. „You are very welcome!“ Wie angenehm klingt dieser Gruß in der Fremde. Und es handelte sich zumeist nicht um eine hohle Phrase, nein, immer wieder wurde mir aufrichtige Hilfe zuteil. Ich denke an Tanja, eine junge Frau aus Orjahovo, Bulgarien. Stundenlang bemühte sie sich …

više

TAKO ZNANO A TAKO STRANO

ISELJENIČKE PRIČE …Iz naše arhive/objavljeno 28.12.2009.
piše: Emil Cipar
Konačno, konačno, stariji sin Krunoslav se ženi. Osjećaj koji je poznat samo roditeljima čija su djeca prešla tridesetu i o “bračnoj luci” i ne pomišljaju.
O Bože, koliko brige, koliko razmišljanja, pitanja što će biti s njima…, a o unucima – da ne govorimo.
Bit će to mali svatovi. Samo najuža rodbina, nekoliko prijatelja… i to je to, kaže mi sin jesenas, kada me je posjetio, da mi obznani vjenčanje. – Negdje tamo potkraj

više

NAŠ JEZIK ZA JEDAN EURO

SUSRETI
piše: Emil Cipar

-A znaju li tvoja djeca naš jezik, ili su se i oni pošvabili? Pita me poznanica Seka, koju sretoh nedavno na Trödelmarktu u Remscheidu u Njemačkoj i koju nisam vidio godinama. -Mi smo našega Milana naučili da dobro govori naš jezik, skoro se ne primeti kad dođe dole da nije naš.
-Gdje misliš „dolje“ Seko? U Srbiji, ili u Zadru?

-E jebem ga …sad i ti. Ma mislim kad dođe dole u Jugu svejedno gde da dođe. A mogu ti reći da baš ni ne idemo često. Mirko bio

više