GDJE SI KUĆO STARA

Iseljeničke priče
piše: Emil Cipar

foto©Veljko Lukić

Kako podsjećanja mogu biti nekada čudna i povezana. Neki ih zovu asocijacije. U upravo doživljenom, pročitanom, viđenom… proživljaš neki drugi događaj, nešto što si potisnuo duboko u sjećanje.
Listam tako sbplus brodski portal. Vani pada snijeg, baš ugodno u toploj sobi.
Pažnju mi zaokupi reportaža kolege Veljka Lukića o jednoj staroj napuštenoj kući u Brodu. Svaki Brođanin ju poznaje, prošao je kad-tad pored nje. Sigurno se mnogi prolaznik upitao …tko je tu živio.…

više

UGROŽENO SRPSTVO

PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić

Krešino ime je  upalo u uho Srbima …Lalama, pa je odmah automatski bilo ispaljeno pitanje: –Šta si ti?
-Učenik
…u početku je odgovarao Krešo ali su oni odmah ispaljivali rafal:
-Nemoj se praviti lud mali, jesi li ti Srbin?
-Ja sam Hrvat …odgovarao je, ali bi  dobio neočekivan odgovor
-Hrvati ne postoje, to su isto Srbi.
Krešo je onda pitao tatu a tata bi  odgovarao da Hrvati postoje i…

više

POPARA

Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar

Neki dan žali mi se poznanica da su nekako one kreativnosti, iz vremena naših baka, preživjele svoje.
-Moja baka ti je znala iz ničega napraviti ukusno jelo. Meni je neki dan ostalo kruha, ali morala sam ga dati pticama, jer nisam imala ideju šta ću s njim.
U svome djetinjstvu jeo sam samo stari kruh. Svježi kruh se nije davao, jer je bio ukusan, pa bi se pojelo više. A kruh je morao izdržati tjedan dana.
Nije se kod nas u kući jelo puno kruha, ali jelo se ipak. I kada je…

više

PRIČA O MALOM ČOVJEKU

Sanjine priče
piše: Sanja Pilić

Mali čovjek bio je zaista mali. Nogice u svim mogućim ogledalima, i u svim mogućim pozama, bile su nogice malog čovjeka koji cipele gazi na van. Rukice su bile odrasle, pohlepne, uščuvane, sitne, mlake u rukovanju i podvodačke u milovanju. Mali čovjek nije imao sreće ni s očima, nalikovale su na oči prepariranog kunića i često se sužavale od zločestoće ili lukavstva, tako da bi od njih ostale samo dvije smeđe piknjice.
Mali čovjek nije bio zadovoljan mjerom koju mu je dala sudbina i…

više

KREŠA DOĐOŠ KUFERAŠ

PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić

Krešo je došao u grad na Dunavu u Vojvodini  kao desetogodišnji dječak.  Za taj grad su ljudi govorili da je lijep ali on ga je sam htio bolje upoznati i formirati svoje mišljenje o gradu u koji su se doselili. Prvi dječakov utisak je bio loš.
Na ulici su bili spojeni pas i keruša poslije parenja. Ljudi …i mladi i stari su ih nemilosrdno udarali nogama , štapovima , kamenjem pa čak i granitnim kockama od kaldrme i s čim su stigli. Oba psa se nisu mogli razdvojiti i tužno su zavijali i plakali i bili su skroz krvavi.…

više

MAIL IZ AMERIKE

ČUKINE PRIČE
piše Jacky alias Čuko

Draga teta Sonja,
Stigao mi ovih dana mail iz Amerike. Piše mi John-Ivo iz Los Angelesa. Baš piše meni čovjek …dragi Čuko ja sam Ivo, a svi me zovu John. Meni je to bilo malo glupo, kao džon na cipelama, ali navikao sam na to.
I piše mi John-Ivo da redovno čita tvoje novine i da se jako razljutio kada je na Valentinovo pročitao tko sve surađuje u njima. Kaže …pet puta je čitao, ali nije našao Čuku. Rekao je da je već…

više

PROHLADNO VRIJEME

PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić

Hrvatski glas Berlin je počeo sa objavljivanjem pripovjesti Mladena Šimića iz Petrovaradina Prohladno vrijeme.
Laganim, pitkim jezikom u stilu Augusta Šenoe, Mladen opisuje jedan nepoznati svijet gledan očima Kreše glavnog junaka. U tom ksenofobičnom svijetu Krešo, traži svoje mjesto i nema mogućnosti izbora. Dirljiva pripovjest ispričana razumljivim jezikom u kojoj će mnogi čitatelji prepoznati sebe.
Većina literalnih djela koja opisuju iseljeništvo, jasno je označena…

više

PUT U NEGDJE

PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić

Vlak je klopotao, bilo je prohladno vrijeme, prohladno rano proljeće, gladne, 1951. godine. Krešo je spavao, roditelji su ga dobro  ušuškali dekom da se ne prehladi. Dječak se selio sa roditeljima i dva brata iz  grada u središnjoj Bosni u Vojvodinu. Grad iz kojeg su odlazili je bio industrijski grad sa željezarom i rudnikom. Tu su proveli četiri godine.
Krešin otac Domagoj kao željezničar često je premještan po potrebi službe kako je pisalo u rješenjima o premještaju. Domagoj…

više

ZWEITE GENERATION

Endlich hat es geklappt. Jetzt haben wir jemanden aus der Zweite Generation gewinnen können. Oliver Soos ist in Deutschland …na ja …nicht ganz in Deutschland, geboren und schreibt jetzt für Hrvatski glas Berlin. Olivers Erinnerungen an Ferien in Bosnien sind sehr lebhaft und mit viel Liebe zu Heimat seiner Mutter geschrieben.
Wir hoffen dass Olivers Erinnerungen ansteckend sind und das viel mehr junge Leute aus der Zweiter Generation sich melden.
Wir können im Namen unseren Leser und unsere Redaktion nur sagen:
Oliver …dies ist einfach geil!
PS. Wir haben schon über Oliver berichtet …damals beim kennenlernen. …Schau hier!

više

BOSNISCHE FAMILIE

SELBSTSUCHE
schreibt: Oliver Soos

Geboren bin ich 1979 in Bayern, dort bin ich auch aufgewachsen. Mittlerweile wohne und arbeite ich in Berlin. Bis Ende der 80er sind wir einmal im Jahr nach Bosnien gefahren. Dann kam der Krieg und seitdem leben alle meine Verwandten in Zagreb. Mein Vater ist Deutscher meine Mutter Kroatin. Sie kommt aus einem kleinen 500-Seelen-Dorf in der Posavina. (Das Autokennzeichen war: MD für Modriča.) Meine Großeltern lebten in dem kleinen Dorf auf einem Bauernhof. Mein Opa war, wie alle…

više