VESNINIM VRELIM TRAGOM

piše: Božica Jelušić

Prevrćući stare bilježnice, kojima slijedi bacanje, nailazim na hitre i vrlo kratke bilješke iz nekog susreta (ili razgovora, ili možda iščitavanja, jer izvor nije naveden) s VESNOM PARUN, posljednjom pjesnikinjom naših prostora, koja je svoju umjetnost i poziv svjedočila vlastitim životom.

Pisala sam o njom nekoliko puta, govorila u povodu obljetnica, posvetila joj nekoliko pjesama, što je uglavnom ostalo nezamijećeno. Nije mi to presudno, već proživljavam način na koji su se naša druženja…

više

ŽIVOT

iZ NAŠE ARHIVE/ objavljeno 05.10.2016.

Božica Jelušić

Moj je život znao vatrenijih dana.
Prostranija tad su bila moja neba.
Samo mladost nosi perje od tetrijeba,
A ljubav svjetluca kao Ramayana.

više

PJESNIK IZ SUSJEDSTVA

Božica Jelušić
O pjesniku se uvijek malo znade.
Samo koliko lagan stih otkriva.
Zbog čega pati, u čemu uživa,
To ne zna nitko. Tko mu dušu krade?

U njemu zvone napjev, srok, kadenca;
Umjesto drugih kuša noćnu stravu.
A tamo gdje su okrenuli glavu,
Novčić izvadi s dna tamnoga zdenca.…

više

KAO KAPLJA

Iz naše arhive/ objavljeno 25.07.2014.

Božica Jelušić
Drhturava kaplja na lisnatom bridu;
Koliko su vode progutala grotla?
Nije život samo u snu i splendidu,
Nego je i talog s dna garava kotla.

Arielska krila i misao vedra:
Pamtim ruke meke i ganuća tiha.
Visoko k’o krošnja kraljevskoga cedra,
Uzdiže se ljubav u plamenu stiha.…

više

BERLIN I OKOLO

IZ PUTNOG DNEVNIKA

piše: Božica Jelušić
Berlin/ Mora da sam negdje, nekad, u nekoj karmi, bila apatrid, da sam se seljakala i sklanjala na raznim mjestima i tako provodila život.

Naime, kamo god dođem, ja organiziram radni prostor, složim svoje pisaljke i bilježnice, nužne knjige, pribor, malo robe iz kofera, i nastavim raditi tamo gdje sam doma stala. Istražujem kvart; gdje je knjižara, muzej, istočnjački restoran, kafeterija, park, banka, punkt javnog prijevoza. Nastojim to zapamtiti. Vratim se “u gnijezdo”, pa radim nekoliko sati dnevno, pokušavajući pri tom misliti na jeziku zemlje u kojoj se nalazim.

Vrlo malo vremena provodim u dućanima i robnim centrima, Izbjegavam automate koliko god mogu. Ne vučem teške torbe, gledam da su mi ruke slobodne koliko i misli.…

više

RUKE KOJE HRANE PTICE

Iz naše arhive/ objavljeno 09.02.2015.

Božica Jelušić
Te ruke koje hrane ptice,
govore svijetu istinu golu:
o svima što nemaju svoje žlice,
ni mjesta pri prostrtom stolu.
Pa ipak: u nevolji i u zlu
pronađu slučajno zrno na tlu.

Te ruke koje ptice hrane,
kažu nam istinu cijelu:

više

PJESMA I ZRNO SOLI

Iz naše arhive/ objavljeno 10.09.2014.

Božica Jelušić
DownloadMa kako mala, pjesma spašava:
Ma kako tiha, svečanost stiha
Zove za stol i nudi voće:
Svu tvoju tihu prisutnost hoće.

Tisuću lica, ocean klica,
Kroz pjesmu teku u brazdu meku.
Ona na trgu stijeg visok diže
I ljude zove k Istini bliže.…

više