događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Dani jedan drugom slični, bezlični, a sumraci su tek danju moru produžavali
Joža Prudeus
U kući kroz kuhinjski strop, za vedrih noći zatreperi zvijezda, a kad kiša lije, mama porazmjesti lonce i lavore po stolu i podu, te skuplja kišnicu.
Jutra su, za očeve, započinjala prerano jer su po mračnim ulicama hitali pred ono malo trgovina ne bi li ugrabili mjesto u repinama koje će, do otvaranja, biti i do pedesetak metara duge i to troredno.
Isčezli su stari, rijetki, dobri obrti
Joža Prudeus
Eto, u ta zlosretna poratna vremena bilo je i nešto dobroga. Recimo glede obrta.
Budući je ondašnja narodna, odnosno navodna, vlast u pravilu po’apsila stare dobre majstore kao pokvarene kapitaliste, buržuje, mlatipare i štotigajaznam nekakve ostatke mračne prošlosti, budućnost su dobili brojni sitni obrti.
Tako, recimo loncokrpa je bilo barem troje na jednu ulicu. …
Ako budete dobri dobit ćete cijeli libreto za kaznu. Može i uvjetno.
tekst: Joža Prudeus
SERO, S OVOG SVIJETA
kronična operuša u tri …da ne kažem čega
Prema navodnoj priči pričinilo se dolje potpisanom J. P. u sadašnjim i A(no) D(domišljatim) T. G. (turobnim godinama)
Lica i naličja:
Može li ikada, išta pametno od mene
Joža Prudeus
Ozbiljno dvojim. Neće biti vremena. Pa, ipak, dok je još vremena, sa zadovoljstvom, nudim (a vi kako hoćete) dva govora koje možete koristiti za sve prigode kada Vas zamole ili nagovore, ili čak prisile da proslovite na otvaranju bilo čije izložbe ili koncerta. Provjereno: bit ćete pljeskom nagrađeni.
Dakle, ako predstavljate slikara, kipara, keramičara i sl:
-Naš gost, umjetnik ne pripada niti jednoj struji, on egzaktno,…
Da si lud, znala sam, ali ovoliko…
Joža Prudeus
Bože moj, kako li godine lete. Lete? Prolete, odlete i još k tome nisu selice da bi se vratile.
Gdje su te godine kada sam put Novigrada via, uvijek mi drage Rijeke, Kvarner expresom koji bi iz Zagreba polazio točno u 6. 20, a stizao na kolodvor ovog ljupkog grada na vrijeme ili tek kojih pola sata zakašnjenja.
Uglavnom negdje oko devet i pol puklo bi mi more pred očima…
Joža Prudeus
E, moj Nikola, Nikola! Ma što Nikola? Nikolice!
Sjećam te se dan-danas, točnije noćas dok ovo tipkam, tebe, jer sam ti davno, doista davno, obećao da ću, ako ikada budem išta piskarao, ugurati te između korica. Zavrijedio si, svaka ti čast! Znaš li ti da si, onih davnih šezdesetih godina, meni spasio glavu? Zaboravio? Ja nisam.…
Joža Prudeus
mnRuku na srce, (zašto? pojma nemam), pisao sam učiteljske priprave redovno, uredno, opširno, pregledno, svakodnevno čak i kada je bilo nepotrebno (recimo kada sam trebao đacima čitati, čitati i samo čitati. Ipak. Neka.)
Ušlo to mlađahnom učitelju u krv, pod kožu: pa nadnevak, pa naslov teme, pa nastavne jedinice, pa odgojni i obrazovni ciljevi, uvodni dio u minutu točno predviđeno, glavni dio u sekundu, završetak u stotinku; pitanja pa potpitanja, čak moguće đačke…
Joža Prudeus
Popodne. Eto mene u zbornici.
Bože, koje li divne zbornice, sve kolegica do kolegice, a nas muških manje od četvorice. Pa još kad nam se poklope rasporedi, znam čak biti samo ja blaženi među damama.
Malo mi se to kasno dogodilo, kad već zakročih u godine kada sam svu tu ljepotu gledao s povelikim…
Joža Prudeus
Ništa vas ne smije iznenaditi pa ni ova istinita zgoda koju bih, da se nije zgodila, trebalo izmisliti.
Bijaše vam to negdje osamdesetih godina prošlog stoljeća (ako ovo čitate u XXI.). Jutro je, negdje oko dva nakon ponoći pa se točno godine ne mogu dosjetiti, još se nisam do kraja razbudio. No, godine nisu važne, važno je ovo u čemu bijah sudionik čak dva puta te nesretne godine.…
Joža Prudeus
Dok normalni pisci, spisatelji, književnici, ljudi peru vični pišu kraće i duže pjesme, slažu mudrotvorine u više-manje tanje i deblje knjige, slažu svoja djela na police knjižnice i knjižare – ja črčkao svega pomalo.
Istinabog, ostade nekoliko knjižuljaka (svaki na svoj način manjkav). Sadržajne grijehove primam na se, ali glede uređenja, ni za živu glavu, propuste nisu priznavali oni…