piše: Dragica Šimić
Noć nije bila prijateljica ni saučesnica samoći, bila je samo pojava koja je neminovno dolazila na kraju dana. Možda je sa sobom, unutar zatvorenih prozora donosila često misli u svom okrilju ili su one oduvijek bile tu, u tom zatvorenom prostoru punom uspomena koje bi oživjele u slikama davnih dana obiteljske idile, svakom predmetu koji bi dodirnula, pokućstvu s kojeg je brisala nepostojeću prašinu lašteći ga do visokog sjaja, milujući ga kao zadnjeg prijatelja kojemu je još zahvalna za…
POVRATAK NA RIJEKU
TAKO MALO A TAKO PUNO
piše: Dragica Šimić
Bilo je prerano misliti o povratku, znao je, ali svaka pora njegovog tijela žudjela je za tom riječju pa ju je puštao često da mu se ušulja u misli, da mu se širi umom podatna i slatkorječiva, obećavajuća i utješna, da ga draška, navlači smješak u kutove usana i usrećuje.
A tek je došao, da ispuni snove, očekivanja, da u ovom novom svijetu stvori mjesto za sebe, Milu, za draga dječja lica što su mu kao male anđeoske prilike što ih je vidio na zidovima crkve sv. Mihovila često veselila dušu.…
GDJE JE MOJ ŽIVOT
Priče iz Dalmacije
piše: Dragica Šimić
– Nisan sritna, rekla je.
– Nisam sretna zvuči puno blaže od “nesretna sam”, odgovorih ja.
Prošle smo kroz dvorište puno maslina, ljetna žega je bila na svom vrhuncu i ona je upravo ispratila svoje goste iz Australije, nekadašnje prijateljice koje svake godine dolaze godišnji odmor provesti u domovini, na Jadranu. Susrela sam ih na dolasku,…
MIHOVILA-VILA
POTRKA III
piše: Dragica Šimić
Poslije te noći više ništa nije bilo isto. Sva ona pitanja koja si je do sada dječak postavljao u vezi odlaska u daleku zemlju, strahovi i nade poprimila su drugačiji oblik.
Shvatio je da ne pozna ni ovaj svijet u kojem se nalazi i kao da je odjednom i po prvi puta ugledao ponovo ona čudna slova i znakove na grobovima, stare crkvice pored kojih je prolazio u svojim čestim jurnjavama zaseocima, teška mesingana zvona na njima sa čudnim, uklesanim znakovima, tri stare kule na vrhu…
AMBIS
POTRKA/ II. dio
piše: Dragica Šimić
Barba je sahranjen drugi dan kako je to i običaj u kršćanskome svijetu.
Noć prije, obučeno u najbolju odjeću koja se čuvala samo za ukop i odlazak na misu u staru gotičku crkvicu, u hlače od crnog, krutog sukna i bijelu košulju, s rukama preklopljenim na grudima, sklopljenih vjeđa koje su čuvale zadnje misli i kolebanja; mirnog, bijelo kamenog lica iz kojeg se život i duša ljudska povukla u neke druge dimenzije kao kad bura ostavlja mora i nakon njenog odlaska…
POTRKA
Priče iz Dalmacije/ I. dio
piše: Dragica Šimić
Zvali su ga Potrka. A kako i ne bi kad je bio najbrži u selu a nesumljivo i u svim zaseocima Biokova. I bio bi još brži da nije bilo magarca.
Brzina se u dalmatinskim brdima nije mjerila maratonima ni trčanjem. Brzina je značila brzo se uspeti uskom, krivudavom, kamenitom stazom od obale gdje su pristajali brodovi sa teretima, gdje su ribari trgovali ribom na dokovima a mali dućani snabdijevali brđane uljem za lojanice i gdje je siroti seljak natovario svog …
KUĆA PORED RIJEKE
piše: Dragica Šimić
foto: Emil Cipar
Oni su imali zamisao, ideju, cilj. Živjeli su za ostvarenje svog sna i dugo se odricali svih drugih snova zbog toga jednog.
Taj komad zemlje pored rijeke na samom kraju ulice bio je drugačiji od drugih mjesta za pravljenje kuće. Pripadao je i naselju a ipak većim dijelom bio dio divljine, s jedne strane obrastao gustom šumom, s druge livadama a njegovim desnim rubom tekla je rijeka.
I ta rijeka bila je posebna, planinska ljepotica, čas prgava, mutna i varljiva, čas mirna, plavozelena i umiljata. A oni su voljeli baš te i…
SJAJ I TAMA BISERA
Piše: Dragica Šimić
-Što ga je to iznenada zaustavilo u djetinjoj igri, nestašnom trku kroz zgusnutu masu ljudi, mahom nasmijanih, preplanulih od srpanjske vrućine, prepuštenih blagdanskom raspoloženju?
– Razmišljao je dok je pogledom pratio Lufthansin avion što je nadlijetao Zračnu luku Zagreb pripremajući se na spuštanje.
Uzbuđenje je u njemu raslo do kulminacije i miješalo se sa iznenadnim bljeskovima sjećanja.…
SUZE U SNIJEGU
Tekst: Dragica Šimić
Tea
Kada bi otvorila prozore možda bi sjeverac zgrabio sve te sive, opore misli i sjećanja i rastjerao ih kao tmaste, zgusnute oblake iznad njene glave. Ali vani je bjelina opčinjala joj oči i nije htjela pokvariti ljepotu borova čije su se grane savijale pod teretom snijega ni oteti veselje usamljenom vjetru što je kovitlao bijele nanose, vraćao ih u visine i veselio se njihovom ponovnom padu.…
BOŽIĆNA PRIČA
piše: Dragica Šimić
Nedostaju joj svjetla, izlozi, nasmijana lica u iščekivanju lijepog. Nedostaje joj sve što stane u Božićnu priču, šarene čestitke na kioscima, lampice, sretna lica na korzu, miris kolača i pečenki i vesela vatrica u kaminu oko kojeg su nekad sjedili u zimskoj noći i slušali daleki huk vjetra.
No snijeg je već odavno zatrpao ceste. Sreća pa ogrjeva još ima. Ali uz smrznutu …