događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ante Skazlić
-Toni, okreni se naprijed, bolan, dosadio si više s time.
Bile su to riječi nastavnice Ivane, koja je bila rodom iz Bosne, po tko zna koji put upućene učeniku koji je sjedio u prvoj klupi svog 8B razreda. I tako su nastavnici uporno opominjali Tonija počevši od samog početka osmog razreda pa do kraja, a kako je bio među boljim učenicima u razredu, stoga je ostalo samo na opomenama.
Bio je zaljubljen u Milenu, a ta njegova ljubav je prštila od siline…
JEDNA ŽIVOTNA PRIČA
piše: Nada Landeka
Živjela jedna siromašna žena u trošnoj kućici pokraj rijeke. Kućica je bila od stare hrastovine, već dugo nezaštićena od crvotočine i insekata, vlažna i ne baš ugodna za stanovanje ali ovoj ženi je njezin dom bio najbolje utočište.
Nije imala struje pa je koristila ostatke svijeća koje bi donijela sa obližnjeg groblja kako bi bar ponekad osvijetlila prostor u kojem boravi. Financijski je veoma loše stajala, tj. prije petnaestak godina mogla je zaraditi nešto novca nadničarenjem na poljima, …
JEDNA ŽIVOTNA PRIČA
piše: Nada Landeka
Godine su uzele maha, a s godinama je stigla sijeda kosa, pokoji kilogram viška, i naravno – gubitak pamćenja.
Sve češće i češće se osjeća kako se lakše prisjetiti daleke prošlosti tj. mladosti a sve teže onog što je bilo jučer ili danas. To je neminovna posljedica starosti i iako nije ugodna, neprekidno ponavljam sama sebi – ma bitno je da sam, fala Bogu, zdrava i živa, sve drugo je lakše riješiti ili zanemariti.
Tako u večernje sate …dok moj muž koji je nakon 20-tak godina …
JEDNA ŽIVOTNA PRIČA
piše: Veronika Vere
Već godinu dana dugujem nešto učiniti.
U snu, pojavila se ona, moja sestra, i upitala me: -A zašto nisi stavila moju sliku?
Dugo je slika stajala na mom stolu… nisam imala dovoljno hrabrosti to učiniti… no prije dva dana ponovno sam je sanjala, nasmijanu, vedru… s kosom, i svu u sjaju… Pa eto, seko moja, ispunjavam obećanje… nadam se da si stvarno sretna tamo gdje jesi… …
Lijepa riječ, zagrljaj i utjeha prepliću se kroz cijeli život. Ostanu utkani u sjećanju i temelj su budućnosti….
Prevrtala se u krevetu. Ne zna da li joj je teži jastuk ili pokrivač.
Okrene se na trbuh, pa na leđa, pa zagnjuri glavu duboko u jastuk… Nemoćno već peti put pogleda na sat čije kazaljke jedva da su se pomakle za koju minutu. Još jedna besana noć je iza nje…
Skoro svaku noć isto.
Prvo joj se uopće ne ide spavati, tko bi svaku noć borio se sa…
Jedna životna priča
piše: Veronika Vere
Dođoh do kuće, a tamo svi već polegli. Kuća zaključana. Što ću sad, pomislih? Zar je otac zaboravio da sam ostala na roditeljskom?Nema mi druge nego pokucati. Uzalud, nitko ništa ne čuje. Kucam ponovno …jače! U kući se začuje komešanje. Digne se otac i dođe do vrata, a iza njegovih leđa i mama.
-Vidiš li samo u koje doba kurva dolazi kući? Još će…
Jedna životna priča
piše: Veronika Vere
Sutradan, je kao i obično počeo sa školom. Učitelj je bio visok i jak Dalmatinac, strog ali dobroćudan. Veoma me je volio jer sam svoje obveze uvijek marljivo izvršavala. -Što si ti Ljubice danas tako zamišljena? … prenuo me je iz razmišljanja …jesi li obavijestila oca da je danas roditeljski sastanak?
-Jesam, učitelju, ali otac poručuje da mora raditi i ne može doći. Rekao je da ja ostanem! …prozborih pognute glave srameći se zbog toga što moram opravdavati nemar svojeg uvijek pijanog oca.
Već više nisam mogla podnositi njegovo zacrvenjele i podbuhle oči, smrdljiv zadah iz usta.…
Jedna životna priča
piše: Nada Landeka
Nešto je bilo još gore, nego što sam očekivala. Moja nova mama imala je kćerku iz prvog braka koju sam ja trebala prihvatiti kao sestru.
Jednog jutra, baš kad se počela okretati u krevetu, spremajući se za nastavak sna u ugodnoj toploti kreveta prene me glas;
-Ajde lijenčino! Ustani! Moraš odnesti ove torbe Štefici!…
Jedna životna priča
piše: Veronika Vere
Marica je bila tiha, nježna, sramežljiva, crnokosa djevojčica. Osnovnoškolka. Oduševljavala ju je radio-muzika koju je uz knjigu slušala po cijeli dan. Nikad je nisu previše zanimali dečki i niti jedan od njezinih vršnjaka nije mogao promijeniti njezin stav da se u društvu ne ističe previše i da vječito šuti. Protekla je tako cijela školska godina u kojoj je Marica uspješno završila sedmi razred. Toga ljeta otac ju je nagradio putom u Bosnu gdje je sa obitelji provela prekrasnih tjedan dana.…
Jedna životna priča (3)
Piše: Veronika Vere
Prošla su četiri mjeseca.
Svačije srce je počelo novi život, osim moga. Rodbina se priviknula da u obitelji imamo jednu osobu manje, žalost se polako stišavala.
Jednog dana, pozove me moj tata;
-Slušaj me, Ljubice, ja sam odlučio da malo odeš na selo, baki, jer ja moram raditi, a baka bi se ljepše brinula o tebi!
-Ali, tata, ja ne želim nikuda ići! …bolno sam zavikala…