NETRPELJIVOST NAŠA SVAGDAŠNJA

PUT ISTINE
piše: Dražen Radman

Netrpeljivost se kao unutarnje stanje pojavljuje u svima nama, samo je pitanje hoće li se i kako njen potencijal kanalizirati prema vani. To ponajprije ovisi o tome čime se naša srca hrane, ispunjavaju dan za danom…
Ovisi o tome koji su nam prioriteti, da li nam je stalo smirivati tenziju u nama i oko nas ili je pak razbuktavati, pa kud puklo da puklo i što puklo da puklo.
Ukoliko se hranimo …uopćeno kazano, negativnim, odnosno prolaznim stvarima koje nemaju moć da ispune dušu …tada je…

više

JEDNA MALO DRUGAČIJA ŽELJA …

PUT ISTINE
piše: Dražen Radman

Puno sreće i zdravlja!, Svako dobro!, Puno ljubavi …i para!, Sve najbolje u Novoj! i još nekoliko sličnih univerzalnih čestitki i želja, odjekivat će usmenim, e-mail ili SMS – serijskim putem sljedećih dana i bit će kao kakve mantre kojima se nema što nadodati ili čak zamjeriti.

Spomenute želje, izgovorene uglavnom kao usputni dobar dan ispunit će, u trenucima susreta, naše bliže i(li) daljnje odnose, ne ostavljajući previše prostora za malo drugačiju želju ili riječ.…

više

AKO JESI KOJI JESI …

Dražen Radman

Vrijeme je kad morat’ ću bit’ dobar
Vrijeme je kad morat’ ću bit´ plemenit
Darivat ženu djecu i tko zna koga
Učinit’ da i gladan bude sit

Vrijeme je kad prigodne ću pjesme pjevat’
Vrijeme je kad najbolju ću hranu jest’
Razvuć’ osmjeh bit’ k’o nikad sretan
I za stol na Blagdan s obitelji sjest’…

više

BOŽIĆNA PRIČA

PUT ISTINE
piše: Dražen Radman

Dogodilo se to u četvrtak, 23. prosinca, dan uoči Badnjaka, a dva dana prije Božića, u vrijeme kad ljudi hrle u velike trgovačke centre,  ne bi li na jednom mjestu pronašli sve one poklone kojima bi mogli na božićno jutro razveseliti svoje najmilije, pa čak i neke od onih malo manje milih.
S posla sam došao kući oko šest poslijepodne, umoran kao i obično.
No, kod kuće nije sve bilo kao i obično. Naime, mjesec dana ranije,…

više

ČOVJEK SINIŠA

napisao:
Dražen Radman

Sinišu nisam poznavao.
Kao što ga nije poznavala ni većina drugih ljudi…
Pamtim tek njegov glas iz studenog 91′.
Iz nekog tijesnog, polumračnog vukovarskog podruma…
Dok sam ga slušao, nisam ni mogao zamisliti
koliko je podrum bio tijesan…
Tek godinama kasnije sam razumio da je taj prostor, zapravo,
bio svečan i topao…

Pamtim dobro njegov brz i precizan opis stanja u Gradu.
Bez suvišne patetike ili pokušaja da izazove sažaljenje.…

više