Sven Adam Ewin

Sven Adam Ewin: TAKO PROLAZI TVOJA POVIJEST

Polako svršava tvoja povijest,
Točnije, finiš povijesti. Grozno.
Objektiv hvata nevažno. To jest
Sporedno. Ali pretenciozno.

Nema ni mudrih, ni ludih ljudi.
Ni Goetheovog kralja iz Tule.
Nevjeran vjernom danas sudi.
Sve je u prosjeku ispod nule.…

više

Sven Adam Ewin
sjedim na roditeljskom
normalno zadnja klupa
krijem se iza širokih leđa
jednog tate u zimskom kaputu
razrednica proziva mene
ja se smrznem
i još se više skupim iza širokog tate

ona kaže zapovjedno…

više

Sven Adam Ewin
Dok pikira na tu… golu granu tvoju,
taj Anđeo Mira (bit će što će biti),
Učini mu psinu: podmetni mu koju,
Što se lišćem ljeta još ponosno kiti.

On će sav u čudu, putem es-em-esa,
Izvijestiti Oca, da je greška bila:
„Oprosti mi, Oče, ispao sam blesa,
Ova grana još je puna klorofila!“…

više

Sven Adam Ewin
vjetar je moja izgubljena ljubav

noćas je
ničim izazvan
divljao u mojemu vrtu

grane polomio
srce mi slomio…

više

Sven Adam Ewin
teško vrijeme za poeziju

vi znate što je poezija
pretpostavljam da znate
ako ne
to vam je
nešto nježno i meko poput amebe
a lijepo i zanosno na leptirovsku…

više

Sven Adam Ewin
O, vi moje prolazne ruže,
Ružice žute, malodobne,
O, prekratko je ovo uže,
Za dimenzije moje grobne.…

više

Sven Adam Ewin
na polje su mi skakavci legli
zatim na polje legoh i ja
iz mene su se crvi legli
i ljuta otrovnica zmija…

više

Sven Adam Ewin
Dodirnem krošnju, padne lišće.
Dodirnem drugu, padne drugo.
Treća se krošnja stišće, stišće,
(Branit se nije mogla dugo).

Prolazi žena. Krenem na nju.
Sa žene padne sve što ima.
Kako je lijepa u tom stanju!
Skinem i druge. Plešem s njima.…

više

Sven Adam Ewin
Krik se zove imenom mojim,
Živa rana koja se soli;
I mislio sam: dok postòjim,
Govorit će o mojoj boli.…

više

Sven Adam Ewin
Zid se sori. Presuši zdenac.
Zipka. Komin. Pepeo. Drača.
Hodam pognut kao plamenac;
Moje usne na rubu plača.

Što to krvari ispod bora?
To mrtvi moje srce grizu;
Jabuke, smokve, zlatni orah;
Usne se grče. Plač je blizu.…

više