“Brođani” ponovo domaćini bolesnoj djevojčici iz Broda

Josipa s roditeljima/foto: © Sonja Breljak

KAD JE MEDICINA NEMOĆNA, POMAŽE SAMO  LJUBAV

piše: Sonja Breljak

Kad je suvremena medicina nemoćna, pomaže samo suosjećanje, topla riječ i ljudska ruka na koju se bolesnik i njegovi najbliži, mogu osloniti. Tako se pokazalo i dokazalo i u slučaju teško bolesne djevojčice iz Slavonskog Broda, trogodišnje Josipe Matanović.

Naime, djevojčica je zajedno s roditeljima, po prvi puta neposredno prije Božića, boravila u Berlinu. Pomoć njenom teškom zdravstvenom stanju potražila se u berlinskoj klinici Benjamin Franklin. Liječnici su tada ukazali na tračak nade u poboljšanje stanja Josipinih teško bolesnih očiju te pozvali na detaljan pregled. Tako se Josipa s roditeljima protekloga tjedna ponovno našla u njemačkoj metropoli.…

više

IGRA VATROM

ZNA SE!
piše: Emil Cipar

Hrvatska je, gospodarski gledano, u najvećoj krizi od njenog osnutka. Sve počinjene greške, pljačke društvene imovine, sva nesposobnost dosadašnjih vlada… sve je to došlo odjednom na naplatu.
Inozemni dug trenutno iznosi 43 milijarde eura. Hrvatska nikad nije niti pokušala vraćati ovaj dug, ali sad joj je kod minusa u BND-a (Bruto nacionalnog dohotka), nemoguće servisirati ga uopće. Čak i opimistični analitičari…

više

KRIVI SMO MI

ZNA SE!
piše: Emil Cipar

Hrvatska zemlja znanja… Mi pripadamo Europi odavno… Mi smo izmislili demokraciju…
Ovakve i slične parole čuli smo često. Bile su to izjave političara, naslovi i teme u medijima… Tko će s nama, gdje nam je kraj?
U zadnje vrijeme mediji i narod preplavljeni drugim temama i naslovima: Pljačka državne imovine …provalio u ljekarnu zbog dječje hrane …sinovi saborskog zastupnika HDZ-a pretukli policajaca …novo rekordno inozemno zaduženje…
Ispadne da Hrvati ne mogu bez patosa bez ushićenja i depresije, kao…

više

MANJE JE VIŠE

ZNA SE!
piše: Emil Cipar

 

Od 18.veljače 2010. Hrvatska ima novog predsjednika. Što to znači, pokazat će vrijeme …bilo bi glupo činiti tako, kao da znam što će se dogoditi i šta to za nas znači.
Svečana inauguracija ne ostavlja mi puno mjesta za optimizam. Ivo Josipović odaje dojam čovjeka, koji će se boriti za pravdu. Na predsjedničkim izborima dobio je moj glas, ali ne zato što je bio moj prvi izbor, već zbog toga da ne bi pobjedio Bandić, a on sigurno nije simbol pravde. S Bandićem bi zavladalo kumstvo i rodijaštvo, a ta vremena bi stvarno trebali zaboraviti.
Ne znam zašto, ali mi ni kod Josipovića nikako ne dolazi  oduševljenje, koje sam imao kod izbora Obame. Nedostaje mi onaj…

više

Hrvatska darovala instrumente njemačkom orkestru

foto: © Sonja Breljak

piše: Sonja Breljak

BISERNICE  I  BRAČ  ZA  „WELLEBIT 1902“

Ugodan  događaj i susret u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Berlinu. Veleposlanik RH dr. Miro Kovač predao je u ruke predstavnika njemačkog tamburaškog orkestra, točnije „Tamburaschen Chor Wellebit 1902 Berlin” , instrumente koji su kao dar ovom orkestru stigli od hrvatskog Ministarstva  za kulturu. Tri vrijedna tradicionalna instrumenta, dvije bisernice i jedan brač, predao je hrvatski veleposlanik njemačkim glazbenicima, odajući im ujedno i priznanje i zahvaljujući za dugotrajno održavanje i njegovanje hrvatske glazbe  u Njemačkoj.…

više

PONUDA KOJA SE NE ODBIJA

PODUZETNIK DARIO MAGAŠ PREDLAŽE  SOCIJALNE PROJEKTE
piše: Sonja Breljak
Za nedavnog sastanka uprave SD Croatije, hrvatskog društva s više od dvije decenije dugom tradicijom, čuli smo  zanimljive prijedloge  što ih je iznio poduzetnik Dario Magaš. Prijedlozi su to koji  bi mogli znatno utjecati na budućnost ovog i drugih hrvatskih društava u Berlinu, Njemačkoj i drugdje. Hrvatska udruženja  naime, skoro sva do jednoga, pate od nedostatka pravog sadržaja. Onaj aktualni  sveden  je na folklor, njegovanje tradicije i odvojen od stvarnog života zemlje u kojoj djeluju pa time imaju i sve manji broj članova. Posebno se  u sadržaju  hrvatskih društava ne nalaze  mladi, rođeni, odgojeni i integrirani u njemačko drušvo. Zato ne sudjeluju u radu, dolaze tek sporadično o kojoj zabavi i drže se po strani.

Prijedlozi koje je iznio berlinski Hrvat, poduzetnik, i voditelj društava koja se bave socijalnim projektima, Dario Magaš, od one su vrste koja se ne odbija. Uključuju, naime, aktiviranje društava  i udruga Hrvata u provedbu socijalnih projekata koje financira grad, država, Europska unija. A sve to, uz zadržavanje i aktivnosti kojima se udruge sada bave. – Zovem se Dario Magaš. Iz Vinkovaca sam, točnije Dalmatinac iz Vinkovaca. Naime, djed je iz Imotskog, otac iz Zadra, selo Magaši kod Posedarja. A ja sam se rodio u Vinkovcima gdje je došao otac i upoznao majku.  Od svoje 15-te godine živim u Berlinu. Završio sam ovdje  srednju školu, studirao, diplomirao gospodarstvo, specijalizirao bankarstvo, potom otvorio menedžment -savjetodavnu tvrtku za mala i srednja poduzeća koju i danas vodim. To je Magas Menedžment Consalting, ispričao nam je Dario Magaš, pojasnivši svoju trenutnu djelatnost i projekte namijenjene i hrvatskim društvima. –  Do 2006. godine sam bio samo poduzetnik. Od te godine sam to ostavio i počeo   jedan novi, socijalni život. Radio sam u jednoj velikoj tvrtki, „Tandem“, bio voditelj u raznim socijalnim projektima i onda otvorio nešto svoje. To je  „Fuch aus Berlin“.  Registrirano smo društvo od opće društvene koristi i posebnog povjerenja.  Imamo tri segmenta djelovanja. To su: obrazovanje, kretanje u sportu i prehrana i odgoj. Sve je povezano s cjelokupnim razvojem čovjeka, ponajprije djeteta.  Otkrili smo projekte koje ovo drušvo treba i zato ih i želi i može  financirati. Naime, postoje značajni deficiti u smislu odgoja djece. Nudimo rad na kretanju djece s loptom. Partneri su nam škole, dječiji vrtići i klubovi evo upravo poput naše Croatije. Sve projekte koje imamo razvijamo  zajedno s mojim Institutom za kretanja i psiho-motoriku.  Danas ne razmišljamo o tome kako ćemo bolest liječiti nego što investirati  da ne moramo liječiti, da ostanemo zdravi, to je prevencija. Dijete koje se zdravo ne hrani i ne kreće, nije zdravo a neće biti ni zdrav  odrastao čovjek. Taj  projekt kretanja s loptom sam ponudi Croatiji.  Croatija može ponuditi  zajedno s nama i razne kampove za djecu gdje bi se radilo na kretanju djece s loptom. Projekte bi financirali Job centri za djecu čiji roditelji to ne mogu sami plaćati. To je projekt  sa 3000 škola kao partnerima.  Radi se o tome, da se dijete pokrene, učlani u klub, ispravno hrani. Naši projekti nisu vezani uz riječi- nešto znati ili  biti veliki nogometaš, nego uz riječi- ne biti sam, biti u društvu, naučiti neka pravila.  Ovdje imamo američku situaciju. Roditelji rade po cijeli dan u želji da zarade što više. Djeca su prepuštena sama sebi. Moja motivacija je nešto djeci dati. Zaslužuju da se  njima više bavimo. U Njemačkoj se od ukupno  90 000 raznih  klubova i društava, njih 15 000 bori za egzistenciju. Da  hrvatski klubovi ne bi bili među njima,trebaju  projekte, novu ponudu, sadržaj. To je ono što u našim klubovima trebamo shvatiti. Nova generacija treba nove sadržaje, a njih trebamo  tako kreirati da mladi ljudi sami dolaze. Predložio sam im i proširenje sportova a ne da samo imaju nogomet, potom  da uključe umirovljenike koji imaju vremena a usamljeni su. Isto tako treba uključiti i djecu u invalidskim kolicima, aktivirati sve a ne samo one koji znaju igrati nogomet.  Mi u Berlinu imamo barem 2-3 tisuće hrvatske djece. A nigdje ih nema. Prije su nam drugi bili krivi a sada smo sami krivi. Trebamo se pokrenuti. Došlo je novo vrijeme, novi ljudi. I to treba za njih učiniti, rekao nam je Dario Magaš potvrđujući nam da će svoje prijedloge o zajedničkim  socijalnih projekata iznijeti svim udruženjima  Hrvata u Berlinu pa i šire u Njemačkoj.  Ukoliko bude interesa za suradnju, projekte socijalne prirode,  poput nogometne škole ili zdravstvene rehabilitacije s loptom, informativnog centra, savjetovališta, obuke na računalima za odrasle, izrade web strana i slično, ponudit će potom, prijedlog projekata godišnjoj konferenciji svih Job centara u Berlinu gdje će biti odlučeno koje od tih projekata želi financirati grad i država Berlin. Tako bi kroz usvojene projekte i društva dobila financijsku potporu države i ne bi se održavala samo od članarine i sponzorstva. Bilo bi to rješenje za sveobuhvatan, sadržajan, suvremen i dug rad, djelovanje i život i hrvatskih društava, zaključio je 46-godišnji Dario Magaš koji već, zajedno s berlinskom Croatijom razrađuje projekt Hrvatske nogometne škole u kojoj bi djeca nakon škole, najprije objedovala, radila školske zadatke pa potom trenirala.…

više

DANAK U MESU

Nek se pamti i spominje
piše: Emil Cipar

Događaji koji se ponavljaju iz godine u godine, nazivamo tradicijom. Oni nam pomažu da neke stvari sačuvamo od zaborava, da ih prenesemo na iduće generacije, jer to je sastavni dio našega duha, našega prava na opstanak.

Jedan takav događaj je Sinjska alka. Lijepa tradicija, koja okupi veliki broj posjetitelja.

Sinjska alka, nas podsjeća, ili bi to trebala, na slavnu pobjedu nad…

više

I MI SMO TU

Zasada riječ uredništva. Nadamo se da neće ostati na tome. Ovo mjesto je predviđeno svima koji se osjećaju mladima. Imate svoje mišljenje o svijetu u kojem živimo, imate prijedloge kako popraviti ga, imate volje surađivati… onda ste dobrodošli na ovu stranicu.Šaljite nam svoja razmišljanja, priloge fotografije

Nećemo cenzurirati i soliti pamet. Nemamo pravo na to. Svjesni da ovaj svijet nismo nasljedili od svojih roditelja, već smo ga posudili od svoje djece. On je vaš i oprostite nam što smo ga upropastili. Nastojimo ispraviti grešku …pomozite nam u tome!

Emil Cipar…

više

BROĐANI – DOBROTVORI

UPUTILI POMOĆ „ZLATNOM CEKINU“

Bila je i godina iza puna aktivnosti Zavičajnog kluba „Brođani“ iz Berlina. Svako malo smo se mogli pohvaliti novim lijepim koracima i dobrotvornim akcijama ove male, složne, berlinske družine. U prošloj godini su obilježili 18 godina rada i djelovanja. Započeli su prikupljanjem pomoći u vrijeme domovinskog rata. I sve do danas nisu…

više

AKO ŽELIMO OPSTATI

piše: Dragica Trumbetaš

Teško do novaca iz EU, još ništa od dogovora.

Naš premijer veli da za nas nema straha, no svejedno je urnebesno čuti kako Plenković zemlje poput Nizozemske, Švedske, Austrije zove: “škrte  zemlje”.

u kojima je socijalna pomoć veća od naše zagarantirane plače, u kojima rade mnogi naši zemljaci, koje su primile izbjeglice svih vrsta, za njega su škrte, a nas naziva modernom sigurnom državom, s četvrtinom stanovništva na rubu gladi. Svaki četvrti umirovljenik živi s 1670 kuna a svaki sedmi je povlašteni.

Njegov skupi politički osmišljen ustroj vlasti s bezbroj općina i županija koje se ne mogu pokriti prihodima za njega su moderni.

Nizozemski premijer na posao ide redovnim prijevozom, dok on ima vozni park dostojan šeika najbogatijih zemalja.

Traži pomoć od zemalja koje su se na sasvim drugi način borile s krizom a mi smo im svakodnevno držali propovijed kako je naš način najbolji, iako smo svakodnevno slušali njihova upozorenja, da se na kraju žrtve broje.

Danas još uvijek ni kraj nije blizu, posljedice se još ni približno ne znaju, a mi se požurili s donacijama za susjede a prije izbora.

Gospodin Reiner veli da zaostajemo za svijetom, radi rata od prije 30 godina. Ništa od navedenog nije uzrok našeg zaostajanja, sve su to postignuća a ne promašaji.

Naš Plenković mora biti manji od miša, za tim stolom ako želi pomoć, jer ga s visoka može gledati svaki drugi čelnik u EU.

Sva zadnja i predzadnja mjesta su naša i sve što dobijemo bit će zato, što smo teška sirotinja, a ne vješti pregovarači.

Naši ljudi koji rade vani, ne mogu se načuditi našim svakodnevnim ritualnim Sobranje oboljelih, nabrajanjem mjera koje se nitko ne drži, lošim odnosima prema starim ljudima zatvorenim u “Domovima”, lošoj zdravstvenoj skrbi za sve ostale teške bolesnike.

Malo skromnosti u očekivanju pomoći koja bi na neke vrijeme pomogla pokriti sve nebuloze lošeg upravljanja državnim novcem, ne bi bilo na odmet.

Naši inspektori trebali bi češljati mjenjačnice koje imaju dugogodišnju praksu pljačkanja državljana zemalja od kojih danas očekujemo izglasavanje pomoći iz fonda u kojem smo mali po uplati, a veliki po potrebama.

Samodopadan smiješak zauvijek skinuti s lica, pognuti glavu i čekati odluku koja život znači.

Ljepota naše zemlje nije dovoljna, moramo graditi lijepe ljudske odnose ako želimo opstati, svaki gost mora se zauvijek sjećati dobrog domaćina, da bi ponovo došao.

Krajolik je nešto što promiče usput, ljudi su ti koji se pamte, ako želimo opet goste u starom broju, više nego ikad, toga moramo postati svjesni.…

više