Jelena Stanojčić
O, kišo!
Iscrtaj mi još dugu
Nek’ bude pečat ovom danu!
Simbol onoga što jeste i što nije,
Da se samo u najluđim maštarijama
Onim dječjim
Uspijem provući ispod njenoga luka
I ispunim srce željom.…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Jelena Stanojčić
Zgrčeni, teku moji dani
Obrise im na čelu vidim
A na dlanovima ništa ne piše
Zakotrljalo se i sivo i crno
U krugovima, u zamkama, u labirintima ostaje
Iznutra, svejedno, čujem pjesmu
Umotana je i krhka k’o nada
Odnedavno ništa ne razaznajem, ne nazirem put
Živim na prostorima beznađa…
Jelena Stanojčić
Od mora tvoje ljubavi, majko
U tragovima su ostala samo zrnca soli
Što iskre kao najsjajniji biseri u tvome gnijezdu,
Vraćajući duh prohujalih godina
I tebe, majku, najsjajniju zvijezdu.
A sad si odjevena u suton čekanja
Požuruješ dane na rub bez povratka.
Ušuškavam i grlim tvoju bespomoćnost
Dok um mi zarobljen smislom postojanja
Jelana Stanojčić
Mislili su je obeščastiti
Nevinu uprljati, ukrasti joj ime, iskriviti,
Mislili su zatvoriti je u tamnicu, spaliti na lomači
Mislili su pokopati je tri metra ispod zemlje,
I zauvijek joj oduzeti sjaj.
Mislili su da je se nitko više neće sjećati
Da je zaboravljena, oskrnavljena, blijeda i jadna
A ona se pojavila u svoj svojoj veličini
U svoj svojoj raskoši u pravom trenutku, na pravome mjestu.…