Miljenka Koštro

piše: Miljenka Koštro

LJUBAV, zanimljiva riječ. Često je izgovaramo, a i tumačimo njezino značenje. Vrijeme je preuzima i prenosi u koracima jutra. Pa tako, odavno, govorimo o ljubavi prema Bogu, djeci, roditeljima, bračnom partneru, braći i sestrama, domovini, biljkama i životinjama, jelu i piću, prema glazbi, umjetnosti……

više

piše: Miljenka Koštro

Iza  zaslona vremena – čovjek, hodočasnik, smrtnik. Rodi se, hoda i diše kroz magloviti talog prolaznosti. Sanja o životu i ravnoteži življenja u dubokim brazdama duha i tijela. Sni, oni mu dobro idu. A stvarnost?

Njeguje vlastite istine, svoja unutarnja svetišta i čuva ih kao…

više

Miljenka Koštro

Ne, ne tražite me tamo, u uvelim sutonima gdje me nema
Živim u sjeni, na sjedom pramenu neshvaćene slobode
Razabirem misli dok umoran dan na odlazak se sprema
I gdje jesam, i nisam, ćutim krezubog trena nezgode i zgode

.…

više

Miljenka Koštro

Na mojim usnama
Trepere dvije riječi
Ali mi se ne  da
Glasno ih izreći
Ne, nisu teške ni grube
A lome mi zube…

više

Miljenka Koštro

Ne poznajemo mi jedni druge
Ne poznajemo brazde koje je netko orao
Sjeme u njih sijao i znoj prolijevao
Ne poznajemo ni žetve tuđe
Jesu li bile plodne, ili je suša sve spržila
Ne poznajemo mi jedni druge…

više

Miljenka Koštro

Od svakodnevne škripe zubi i
Na krvavim dlanovima nesporazuma svake vrste
Umoran čovjek umire
A još nije stigao zamirisati mirisom cvijeta
Na rasprodaji ponuđeno
Izokrenutih naopako…

više

Miljenka Koštro

Kao suncokret lice izlažeš podnevnom suncu
Na vjetrometini škropaljicom duha otvaraš oči
Uprežeš misli prema stvaralačkom vrhuncu
Zvono sa tornja u pehar dana još jednu uru toči

.…

više

Miljenka Koštro

Umor polako ulazi u kosti
Ruke i lice sam oprala sapunom i vodom
U vazi na pola uveli cvjetovi ruže
Na kuhinjskom stolu tanjur i vilica
Ne ide im se u sudoper
Ni meni do sudopera…

više

Miljenka Koštro

Mogla bih maštati bilo gdje

U kugli sladoleda od vanilije
Ispod žirove kape, nijema
Sljubljena s proljetnim pupoljkom
Ispod Mosta uzdaha…

više

piše: Miljenka Koštro

Dan se slegao. Sunce otpuzalo zapadu. Ja zagledana u ovaj trenutak, u ovaj odlazeći dan, u sutra, u nedogled… Ne znam jesam li više zagledana očima ili srcem?

Razmišljam: Dlanovi čovjeka brišu suze, grle, iščekuju svitanje, zaustavljaju nasilje… Sve već poznato. No, dlanovi čovjeka pune škrinju boli, trgaju …

više