Ivan Babić

Ivan Babić
Zaokuplja me disanje.
Gudalom prevlačim
po poroznim plućima.
Udišem.

Tišina plovi poljem.
Od daljine se odbija dah
i vraća muklu misao.…

više

Ivan Babić
…mojoj materi
Što je gušće s neba lapta mrki snig
Teža je tišina selo pritiskala
Crkvica se stara popela na brig
Od malog lumina iznutra je sjala

Sakrile se sanjke lipo pod skaline
A čizme se suše pokraj tople štuve
Pospala je čeljad kraj site živine
Jakete i bičve već su skoro suve…

više

Ivan Babić
Nismo strepili jedno za drugo
plesali smo na oštrici noža
i brusili snagu grubim strugom
znajući da stižu doba stroža

Jedno drugom sve smo uzvraćali
da se želja nametnula ne bi
sve smo jedno o drugomu znali
uzmicali brzo sami sebi…

više

Ivan Babić
Došla si kasno
kao i ja
proljetnom stazom
na pola puta
isti je glas
no u njem klija
bit novo-navrnuta

Došla si spora…

više

tekst: Sonja Breljak
Ima li što ljepše nego kad jedna izvanredna suradnja dovede do druge, iste takve. Poput ove!

Ama, negdje u društvenim mrežama razmijenismo koje slovo, redak. Ponekad i ne treba više za prepoznati se, valjda je tu na djelu ono …da citiramo kratko, s mjesta sudara …“vrsta pozna vrstu”(SAE).

Uf, Bože sačuvaj, ne mislim se tu trpati u književnu (tek u duhovnu) ravan. Nije to ni moguće.…

više