BETLEM

piše: Ruža Silađev

– Snašo, triba Betlem?

Stanu dica uveče isprid pendžera na s’kaku, pa viču i pitu. Malim zvoncim zvonu i udaru štapovima o zemlju. Pendžeri brez firangi, a u nutria se vidi nika svitlost sa napolja. ‘Ni iznutri se preznu.

– O, pa, da, Sveta Kata je prošla! Mora bit da je Sveti Andrija tu. Dica nosu Betlem!…

više

ZORNICA

piše: Ruža Silađev
Čak iz Tri Sekire, Rokovca, Srca Valpova, Mandinovaca.., krenu svako jutro povorke ščim dojdu Došašća. Već od polak šest ujtru. Rojtu se stari sa fenjerima, sridnjaci i dica.

Kojagod mater umota dite nuzase u maramu, da se ne smrzne.

Snaš Kata Pinterova vodi pismu  …Na salaši kod Betlema … Posrćemo po mraku po jamavi staza i patosa do crkve. Isprid crkve kazaćedu:…

više

KARBINE

Kako je to nekad bilo/ Iz knjige “Divani iz Sonte”

piše: Ruža Silađev

 

Svako veče, već potli Svete Kate, ka’ se izmolimo «Anđelu čuvaru», brojimo na prste koliko put još ima spavat do karbina. Počmu karbine, pa jim kraja nema.

Skoro do Božića svaki dan idemo, jel kod dide i bake, jel kod staroga i majke, kod teta i tetaka, kod uja i ujni.  Kod čika i strini na karbine. Samo, u adventu se priskoču sride, petki i subote. Onda se držala post  i ni‘ se klalo.…

više

LISTOPADCKE VEČERNJE

piše: Ruža Silađev
Zažuti kajsija, pa oblidi. Kiselo drvo ocrveni, a krezentini i zimcke ruže pune bubuljaka.

Stiže oktobar. Ka’ su naši stari učili Šokačku čitanku zvali su ga listopad. Ka’ se počelo učit prvo bukvar na ćirilice posto je oktobar, a di ko ga je zvo i oktomber.

Novo ruvo navuče oktomber! Žuto, crveno i kafano. I lipo ti bit u selu di si se rodijo. U buradima je vino za pit. Rampaš.…

više

MAKOVINA

Iz knjige Šokica pripovida

piše: Ruža Silađev

 

Ni nimalo zazirala snaš Teza svake subote it u pateku kupit bilila. Bilila se u licu, laloke crvenila i merisala. Kad dojde nedilja, jel kaki god svetačić uredi se. Na glavu delincku, svitlu, križanu maranku poveže. Izmeđ livoga slipoga oka i maranke u uvo zatakne, jel malo muškadla i sitna cvita, jel ružicu. Uredi se pa sve ševeri kro’selo. Bila je velika iroškinja. Irošila se tako sve dok se nije njezin Bona obolijo.

Rodila malo, a to malo samo dreči i dreči. Dan noć. Nije to njoje bilo prvo, pa da ne zna z ditetom.…

više

KIRBAJ

piše: Ruža Silađev
Dojde Sveti Lovra. Uvik je 10. avgusta. Naslikan je u naše crkve. Peku ga na vatre. Al je ”…Lovra bijo šaljivdžija, pa je reko svojima mučiteljima da ga okrenu i na drugu stranu, da bude jednako”. Ide se na misu taj dan. On je zaštitnik naše župe. Ne triba se veliki poslova laćat. Valja se priko dana više put spomenit na muke svetoga Lovre. Nije njemu baš bilo veselo. Ono je reko fentom.…

više

ILIJINO BRDO

piše: Ruža Silađev
Zatekoh se žarkih srpanjskih dana u kući na gornjo-segetskim brdima u srednjoj Dalmaciji.

Sa prvim zracima sunca izjutra me na terasi pozdravljahu od dolje kao na dlanu, na istoku Split, na jugoistoku drevni Trogir, „Mali Dubrovnik“, reče netko.

Na jugu Donji Seget takoreći predgrađe Trogira. Iza svega toga iz daljine otok…

više

PETROVO

piše: Ruža Silađev

„Sveti Petar na Petrovo nosi puno krilo jabuka. Andželići stoju u redu i čeku da jim on podili. Čija mater pri reda ji jabuka taj bude zadnji u redu.“

Svaka Šokica u Sonte i dandanas koja je saranila dite jako ata da ne jide jabuka do Petrova. Prija nije bilo jabuka još od jesenas. Ne što su se metale na šifoner pojile su se do Božića. Ubardala je svaka mater šta su stari kazivali. Nikaka želja za jilom nije mogla prikršit adet iz starina.

Ritko kad da ne urodi jabuka petrovača. Ako to i bude…

više

KALVARIJA

Kako je nekad bilo na blagdan Srca Isusova …

piše: Ruža Silađev
Sonta/ Vjernici katoličke vjere nakon blagdana Duhova, treći petak slave blagdan Srca Isusova. To je blagdan neizmjerne Isusove ljubavi prema ljudima.

U Sonti je to zavjetni dan.

U prvoj polovici devetnaestog stoljeća na taj dan Sontu je često zahvatalo veliko nevrijeme. Jake grmljavine, provale oblaka, velike oluje, preobilne kiše sa …

više

KRALJICE DOVE (DUHOVI)

piše: Ruža Silađev
Mi curice, druge, jedva smo čekale da maličicko narastemo. Da imamo deset, dvanajst godina. Uglavnomu sve parice. Onda su nam rekli da smo divojčice. Još uvik smo nosile pletenice, a koja se dala na modu, upletala je kiku, jel u jedan, jel u dva repa.

U ti godina smo mogle vodit „Kraljice“. Kraljice su se vodile na prvi dan Dova. Bilo je više grupa Kraljica. Išle su po cilomu selu.…

više