IZMEĐU TJESKOBE I RADOSTI

piše: Marica Žanetić Malenica

U ponoć sam joj nazdravila čašom pjenušca i poželjela dobrodošlicu. Zanimljiva numerološki, zaobljena i simetrična, trebala je zaokružiti drugo desetljeće još uvijek mladog stoljeća i dovesti nas do praga trećega. Obećavajuće i uzbudljivo.

Taj zanos nije potrajao. Vrlo brzo je skinula masku i pokazala nam svoje pravo lice. Masku je stavila na naša lica i učinila nas bezličnima.

Tješili su nas, oni za koje smo mislili da znaju više, kako će topliji dani …

više

PRVI ROĐENDAN

piše: Marica Žanetić Malenica

Tog 4. veljače 2012-e Split je osvanuo pod snijegom, jednim od onih koji se pamte u gradu nenaviklom na bjelinu.

Snijeg nije splitska zimska svakodnevica, prije iznimka koja svaki put uznemiri njegove stanovnike, potvrdi nespremnost i neorganiziranost njegovih komunalnih službi, polomi krhke kosti onima starijima i onima nespretnima. Tek djecu, sanjare i pjesnike razveseli.…

više

PRAVA ŽENA

piše: Marica Žanetić Malenica

Ema je sjela na svoje mjesto s cijelim kolopletom misli i osjećaja. I dok sluša glas spikerice pulskog kolodvora, kojim najavljuje skori polazak njezina autobusa, gleda u Tinovo ozbiljno lice. Mašu još jednom jedno drugome uz smiješak koji prije sliči grimasi.

„Šteta što nisi prava“, bile su posljednje riječi koje je od njega čula prije no što je ušla u autobus za Split.…

više

NAJVIŠE VOLIM…

prilog: Marica Žanetić Malenica

U dvoranu GK Marka Marulića u Splitu tog 22. listopada moglo je ući točno 40 ljudi.

Gledam lica s maskama raznih boja i dezena. Sjede na propisanoj udaljenosti. Na ulazu ih je stražar dočekao pištoljem za mjerenje temperature, identificirao ih, uzeo im brojeve mobitela. Sve iz predostrožnosti.

Ovo je promocija moje četvrte knjige, poetske zbirke naslova „Žena svojih godina“. Smirena sam. Napetija sam u sporednoj ulozi, kad vodim promocije drugih ili čitam stihove iz njihovih zbirki. Tad strepim hoće li sve biti kako treba, hoću li opravdati ukazano mi povjerenje.…

više