KAMO OBLACI PUTUJU

piše: Vinko Pavić
Poslije kišne večeri ljetna bi jutra osvanula svježa i prohladna. Mirisna. Prepuna boja i života.

Obzorje se iznad lažetinih kuća modri i cakli od čistoće. Vidiš svako grabovo stablo, svaki grm, svaki listak, pticu na vrhu grane kako raširenih krila hvata prve sunčeve zrake i sprema se da poleti. Tek  pokoji zakašnjeli oblačak prođe ovom čistom nebeskoplavom modrinom nestajući iza tamnozelenih vrhova Mračaja.…

više

MOJ PRADID MATE

Vinko Pavić         …(Iz knjige Ričička škrinja uspomena)

oranjeMoj pradid Mate, kažu, bio visok i naočit čovik. Imao visoka i jaka konja. Dorata.

Bili na glasu i pradid i Dorat. Bili glasni.

Vrime je tih godina, krajem devetnaestoga stoljeća  bilo mračno, tegobno i mistično. Ko  uvik i svako vrime u našim krajevima. Svaki je đava oda po svitu, vara i plašio narod, gulio i otima. …

više

ZNAMEN

Vinko Pavić
DSC07079Kada riječ u meni zamukne
Prolazit ću nijemo
Praznih vena
Pored sutrašnjice svih stvari.

Ko slijepac
Sa sedam svojih rana
Urastao u vrijeme i tamnice,
Uvijek ću iznova rasti…

više