Anđelka Korčulanić

Anđelka Korčulanić
Snivaju puževi, školjke i oblutci,
od nježnosti laka sam k’o pero,
pod nogama miruje mi more
i kao da zamrli svi su zvuci.

Snivaju zrnca još topla pijeska,
Mjesec u srebro presvlači kamen,
pisaljkom sjajnom na moje čelo
od ljubavi nove upisuje znamen.…

više

Anđelka Korčulanić
U očima tamnim noćas nam gore
visoko u nebo uzdignute baklje,
u vrtlogu strasti od obale daleko
nosi nas  silno, zapjenjeno more.

S usana mekih na tijela sjajna
padaju šumno latice crvenih ruža,
sljubljeni udovi i čvrsti pleter od prsta
više od rajske ugode nam pruža.…

više

Anđelka Korčulanić
Gledam te razgolićenu,
u duboku snu bestidno si lijepa.
Ne marim sve i da tisuću sitnih mana
pod tisućom starih ožiljaka kriješ,
svjedočim stihom, ljubav spram tebi je slijepa.
Ni za što ne marim sve dok si moja,
sve dok me toplim dahom griješ.

Sita od slatkih riječi spavaš predugo,…

više

Anđelka Korčulanić
Miješaju se u ritmu tanga
na vjetru s pete strane svijeta
zvuci večernjih zvona
i miris neobrana mlijeka
s laticama narančina cvijeta.

Dah ti je šuman, drhtaj u snu trava,
a tvoje ruke znatiželjne i blage,
lijane pružene niz brežuljke tijela,…

više

Anđelka Korčulanić   
More će stati u moju obranu
podigneš li glas,
ni ptice stanarice, ni jesenji vjetar
ni stare masline neće ti dati za pravo.

Sipka je u meni zemlja.
Na šum valova čeka, na sol mirisavu,
zrncima prosa pjesmu hrani,
izdanak stabla toplinom zagrće…

više

Anđelka Korčulanić
Osamljenoj duši prijetnja je proljeće
što brzace svijesti mjesečinom muti
i željama srce puni da biva sve veće,
glasni timpan udaran golom puti.

Kamo da se skrijem od ovog proljeća
što čežnju pod kožu unosi do svanuća,
pita me pamtim li kako izgleda sreća
dok mirisima divljine puni mi pluća?…

više

Anđelka Korčulanić
učiš me glazbi u zvonu čaša
i lakim notama u dubini vina,
poeziji koja traži disonance,
cipelama – ogledalu osobe koja ih nosi
i providnosti što spoji nas,
do jučer strance,
učiš me ljubavi
usprkos sjedinama u mojoj kosi…

više

Anđelka Korčulanić

ljubav u žici još vibrira

poruku
jesam li ti rekao da si mi draga
primam kao val hladnoće iz dalekog Sibira,
pošiljku osiromašenog urana iz Urala,
kao dar za Valentinovo, srce,
kinesku kopiju Swarovski kristala…

više

Anđelka Korčulanića
Od Harpija branim te pjesmom.
Oštar vjetar ne može ti ništa,
uzalud se diže i prijeti
besmrtnom kapetanu indijske lađice
usidrene u meni.
U mojoj si pjesmi, ne možeš umrijeti.

Kroz prozor mjesečine uranjam
u bonacu tvojih snova,…

više

Anđelka Korčulanić
Mir nad slavonskim poljima,
živote više ne gase puške.

Ti svejedno nemaš koga podojiti,
a leđa ti pate pod težinom grudi
punih gorka mlijeka,
svijena kao grana neobrane kruške.

Pred kućom na cesti sve češće viđaš…

više