Marica Žanetić Malenica: TRAGOM USPOMENA

Marica Žanetić Malenica

Dok sam vas tijelom svojim rađala
skrivena snaga majke – žene
pretočena je u vas iz mene
kćeri moje

Dok sam vas dušom svojom rađala
skrivena ljepota majke – žene
pretočena je u vas iz mene…

više

Marica Žanetić Malenica

Šapnula mi je noćas u snu muza
da mogu bit’ koralj il’ plankton što plovi
bodljikavi ježinac il’ opaka meduza
hobotnica što pipcima plijen vješto lovi.

Mogla bih, reče mi, bit’ i neka od riba
dubine modre vješto svladavati
i dok uzbibano more nježno me ziba
u kolijevci od trave mirno spavati.…

više

Marica Žanetić Malenica

Toplim dlanom punim šarenih i krhkih sanja
onako u prolazu obujmila bih mu nožni palac
što sjaji se od dodira mnogih tražioca sreće
i na kojemu mala mi ruka činila se još manja.

Pitam se što me je gonilo da bez broja puta
uz brončani kip cijedim ranjivu nutrinu…

više

piše: Marica Žanetić Malenica

Prva sam u obitelji, s očeve i majčine strane, koja je pisanjem zarađivala za život. Kada sam odlučila napustiti struku za koju sam stekla diplomu i raditi novinarski posao prvi put sam se zapitala čije sam to gene iz obiteljskog bazena povukla, tko me je to blagosiljao spisateljskim darom. Kako ga kod roditelja nisam prepoznala, krenula sam dalje.

Sve je ukazivalo na majčinu velolučku lozu Dragojevića, jer sam ga, u rudimentarnim oblicima, srela kod majčine dvije sestre i brata.…

više

Marica Žanetić Malenica

S jednima igra se skrivača,…

više

Marica Žanetić Malenica

„Ionako ćemo svi u prah,
to jedina je pravda“,
reče čovjek hodajući ulicom
pogleda tupa, izgubljena,
i ulovi mi raštrkane misli
svojom praznom udicom.…

više

piše: Marica Žanetić Malenica

„Dobar dan, molim vas možete li nam reći gdje je škola?“, pitanje upućujem trima gospođama koje su zauzele čvrste pozicije na pločniku duge i široke ceste omanjeg mjesta u Hrvatskom Zagorju, i živo razgovaraju gestikulirajući rukama.

„Tu je srednja, a koja vam treba?“, reče najglasnija među njima, oniža gospođa dobra apetita.…

više

Marica Žanetić Malenica

Buja zakašnjelo proljeće
zeleno lista ni iz čega
na stablu što od života
čeka tek grudu snijega.

Sjedinjena s granom golom
nestvarna čini se mladica…

više

Zapis iz izolacije

piše: Marica Žanetić Malenica

„Da znaš, tražit ću dozvolu od Stožera da smijem poljubiti jednu ženu od pera“,  prijetiš mi i sada kao i svaki put kad nazoveš, a znaš da ne smijemo izlaziti, još manje se doticati, a kamoli ljubiti.

Sa smiješkom na licu odlažem mobitel na stol i šetam se po stanu kao ptica u zlatnom kavezu. Sve imam, a opet kao da ništa nemam dok više od mjesec dana živim ovaj privid od života. Kćeri su daleko, unučad isto tako, mirim se s tim da ih ne mogu vidjeti.…

više

(Pjesma iz izolacije)

Marica Žanetić Malenica

Vješto mijesim podatno tijesto od
bijela i integralna brašna sa sodom
bikarbonom jer pokupovali su kvas
oni što ne bi da išta im za života fali,
a ja se pitam hoće li u kruhu naći spas.

Pola sata odmaramo se i tijesto i ja
a onda mu nježno na mekom tijelu…

više