Igor Divković

Igor Divković

Cvjeta badem,
rogač, murva,
cvjeta menta
cvjeta mirta,
cvjeta more
sred dubina,
cvjeta sunce
sred visina.…

više

Igor Divković

Sabah! Sviće!
Gle’, rađa se
sunce sna.
Bože Ra,
eto, svima,
svjetla svijeta,
pojest ćemo
mrki mrak.…

više

Igor Divković

Šta se, ono,
nad Mostarom,
bijeli,
Bijeli brijeg,
ili novi snijeg,
bijeli oblak,
ili jato tica,
il’ je ala,…

više

Igor Divković

Oko moje
pogledaj
čudesa,
spustila se
magla
sa nebesa.
Kidisala
na gorja,…

više

Igor Divković

Slobodna,
kao ptica,
onoliko,
koliko ptica,
već,
slobodna jest,
kada leti……

više

Igor Divković

Kamo sutra,
prekosutra,
ako, danas,
nema za nas
staze, puta,
dobrog druma,
sred bespuća
sići s uma?…

više

Igor Divković                                                                   

U njedrima prošlosti,
na tronu povijesti,
sjedio nije,
zvali ga
Niks.
Nije nazočio.
Nije se upriličio.…

više

Igor Divković

Iza mora,
iza gora,
Fujiyama,
Narayama,
zgodilo se,
zrodilo se,
ludnulo se
šiznulo se.…

više

Igor Divković

Kako je,  u nedjelju, 21. ožujka; pored početka proljeća, Dan pjesnika i poezije, toj našoj svečanosti, kultu i  najljepšoj pjesničkoj prigodi u čast, napisao sam posebnu pjesmu, koja, na najljepši, najbeletrističkiji način, veliča svemir poezije i svoj osnovni element – stih.

Nestalo, iz
čaše, vino,
isparilo,
iscurilo,
k’o utvara,
k’o pijan duh,
odmaglilo,
odjurilo.…

više

Igor Divković

Dođi na kavu
u moju scavu,
u spilju plavu,
u modri raj,
srkutat ćemo,
cvrkutat ćemo,
šaputat o ah
i o oh, znaj.…

više