U sjećanje na Nju, na Njih. Nekad bile, a nikad zaboravljene…
Iz naše arhive/ Objavljeno u “Slobodnoj Dalmaciji” 2000., u godišnjaku “Danica” 2005., na Hrvatskom glasu Berlin 29. lipnja 2010. godine, a u knjizi “Pisma Danici – Zapisi iz Berlina 2026. godine.
piše: Sonja Breljak
Najljepše je kad sve olista i ozeleni a priroda se uresi najljepšim bojama cvijeća kao u svibnju ili lipnju.
To najviše volim. Sve je puno i bogato a toplo i pitomo.
Znam, lijepo je sada. Kao da je začarano i u mojim začudnim bosanskohercegovačkim krajevima. Poput najljepše bajke!…
Odavno nisam čula zanimljivije predstavljanje knjige no što to bijaše ono Gojka Borića. Knjiga se zove “Hrvat izvan domovine”. I tek trebam zaroniti u njene stranice. I dok sam slušala autentično, duhovito i vispreno, ne čitanje niti predavanje, nego pripovijedanje proživljenoga i viđenoga od strane autora, podsjetila me ova knjiga na jednu drugu koja je obilježila moje djetinjstvo.
Kad sam bila dijete, nisam baš, pravo rečeno, previše znala o pojmu „Gastarbajter“. Sjećam se da je jedna Dajana, djevojčica iz mojeg razreda u osnovnoj školi, imala oca koji je radio negdje u Austriji. Bila je uvijek fino odjevena, imala lijepe olovke i bojice. Čak u to doba i olovku što briše tintu naliv-pera! Kako smo mi druga djeca zavidno gledala te lijepe školske sitnice.… 
Eto, došao je i taj dan. Dan odlaska. Dočekujući ga, sunce je ispunilo obzorje a nebo nad cijelim tobom, ostalo je bez oblačka. Kao da je znalo da upravo tu sliku treba ova osjetljiva duša. Šum mora i šapat borova pratit će me na svakom koraku učinjenom tisuću kilometara daleko od ovih tišnjanskih uspomena.
Berlin/ Stižu mi ovih dana, sasvim friško, vijesti s druge strane svijeta. Iz daleke i egzotične Indije. Tamo se, naime, na jednomjesečno, studijsko putovanje, zaputilo jedno od moje djece. A čini se, slijedit će poslije i cijela studijska godina.
