VRATI SE SINE

Iz naše arhive/ objavljeno 05.08.2015.

piše: Slavica Jurčić

Ovo je priča o majci koja je skromno živjela i koju život nije previše mazio, ali se nikada nije predavala.

Kata je bila slaba ženica koja je tokom svog života imala lijepih, a i ružnih godina, poživjela je čak devedeset. Kao mlada je ostala udovica. Bila je udana za Marka s kojim je imala četvero djece, tri kćeri i jednog najmlađeg sina koji oca nikada nije niti upoznao.…

više

SVE SVOJE NOSIM SA SOBOM

tekst i foto: Mirjana Blašković

Popodnevni pljusak isprao je miris lipe, težak i zagušljiv, kakav samo može biti miris lipe na samom kraju mjeseca koji je po njoj dobio ime.

Koračajući po mokrom pločniku ugledah puža  i teorijom defezivnog ponašanja u prometu, zastadoh da propustim slabijeg i sporijeg od sebe. Tad shvatih da bi moglo izgledati čudno – stajati tako s kišobranom i čekati da prođe jedan, doduše prilično reprezentativan primjerak puža, kod nas poznatog pod nazivom vinogradnjak.

Naravno, bilo ga je dovoljno prekoračiti i nastaviti dalje, a zamislite samo koliko bi i trajalo da jedan puž, puževim korakom, pređe pločnik. …

više

EVO JEDNA BROŠKA

piše: Tonči Ćepernić

Sretnu se na rivi dvi store prijateljice, nisu se vidile majko godišt.

Ajme Ane če mi te je drogo vidit. Kako si? Kako su ti dica? Ti ono jemaš dvoje, sina i ćer.

Bome je. A če da ti rečen. Ćer se udala, ima zlotnog čovika, dobričina, i puno je voli. Svako jutro joj donosi crnu kafu i galetine u postelji. Duša od čovika. Zet samo takvi.

više

BUBE U AUTU

tekst: Štefica Vanjek

Jučer smo muž i ja išli malo provozati auto, kako ne bi zaboravio voziti. I njega je ova korona skoro umirovila.

Odvezli smo se do šume malo udahnuti pravog čistog zraka i pluća provjetriti. Mogu vam reći da su ostala šokirana od toliko čistog kisika. Ostavili smo sva vrata otvorena da i u auto uđe svježi zrak jer je u njemu još bio prisutan smrad farme.…

više

PROZOR U DVORIŠTE

tekst: Kitana Žižić

Da li je to prozor iz jednog od najboljih Hitchcockovih filmova, u kojem je maestralno prikazano kako i mikrokozmos jednog običnog dvorišta može skrivati neizmjerna uzbuđenja i strašne tajne?!

Kao i svi vrhunski filmovi može se gledati uvijek iznova a da vam nikad ne dosadi, već štoviše, svaki put otkrijete neki novi detalj, oljušti se neki dotad neoljušteni sloj. Divno!…

više

FAKULTETSKE PREDRASUDE

tekst: Marko Jareb

Nije lako prvi u obitelji završiti neki fakultet. Oni koji su imali nekoga iz obitelji da im prenese neka fakultetska iskustva puno im je bilo lakše.

Evo jednog banalnog primjera. – Rješavajući sa sinom – kaže kolegica – testove s prethodnih prijemnih fakultetskih ispita u početku nam je trebalo tri dana za riješiti jedan test.

više

MOJE SLIKE, MOJI SNOVI

tekst i slika: Nada Vučičić

Pogled mi jutros uranja u slike. Pokušavam se sjetiti kada sam počela slikati.

Umjetnici najčešće kažu:

– Od kada znam za sebe!

Moram priznati da nikada nisam pomišljala da bih uopće mogla svoju ruku zaposliti kistom.

Želja je jedno, moći je drugo.…

više

JA SAN OPTIMIST

piše: Tonči Ćepernić

– Ja sam optimist, reče premijer. I jo.

Evo kreće turistička sezona. Mala iz Češke se je uputila biciklom prema Jadranu, kako drugačije kad ne voze autobusi i ne lete avijoni.

Moji prijatelji iz Pertha lete avionom, ali govore mi:…

više

ŠPIGETA KAO MIG

piše: Kitana Žižić

Ponekad mi se čini da sam kroz život išla širom zatvorenih očiju. Koliko toga nisam vidjela! Sad dobro shvaćam meni nepoznatog autora, koji se zapitao:

„Zato što imaš otvorene oči, ti misliš da vidiš?“

A nije da nisam bila znatiželjna. Ne toliko kurjožasta, kao što bismo rekli u Hvaru za žene (premda su i muškarci tome skloni), koje više zanima tuđi život, …

više

DOMAĆE ZADAĆE I ONLINE NASTAVA

tekst: Marko Jareb

Jesi li vidjela koliko je djeci dala pisati za domaći rad učiteljica – govori jedna roditeljica drugoj koje su se srele u kupovini, prije nekoliko godina – šta je njoj, morati ćemo joj malo potkresati krila – dodaje druga. Inače, djeca su im pohađala prvi razred osnovne škole.

– Koliko se sjećam, u prva četiri razreda osnovne škole nije bilo predmeta iz kojega nismo imali domaći rad. Čak smo iz udžbenika jednom prilikom – govori mi kolegica – te dodaje – ne sjećam se koji je to predmet bio, u bilježnicu morali nacrtati vjevericu. To je meni bio problem. Majka mi je u svoju ruku uzela moju ruku i pomogla nacrtati vjevericu, samo da ne bi ispalo da mi je ona sve crtala.

više