tekst i foto: Danijel Pavlić
Vozim se iz Kostajnice na posao preko Sunje u Sisak, a zatim iz Siska preko Mađara u Kostajnicu kući. Različiti putevi, trošne ceste i skoro pa ista razdaljina.
Jedan put je ravniji, a drugi krivudaviji. Sela miješana, skoro pa slična. Čak su na kućama iznikli slični natpisi. Prodaje se. Prodaje se imanje. Prodaje se kuća. Prodaje se nekretnina. Prodaje se i OPG, tu iza ugla pitati na broju 35. Sve se prodavalo već i prije, ali sad je ponuda utrostručena. Prodaje se……
Iserlohn/ U Njemačku smo nakon prognanstva iz iloka došli 11.11.1991. godine. Odmah smo se uključili u rad Hrvatskih udruga i HKM Hagen.
O more ispjevano,
Brodski Stupnik/ U subotu ujutro stiže mi poruka: “Spremamo se i uskoro krećemo kući!” Piše mi moja prijateljica koja je boravila u Stupničkim Dvorima s obitelji.
Brodski Stupnik/ Uoči nove godine zovem moju dosadašnju prijateljicu sa Fb-a. Ona je majka dječaka koji ima Aspergerov sindrom a majka je i još dvoje djece. Na staru godinu zovem da čujem imaju li vode, hrane, kako su djeca?
Vrijeme događaja – vrijeme korone, vrijeme zabrane kretanja, vrijeme maski, vrijeme ni zimsko ni jesenjsko, vrijeme kišnoga Božića, vrijeme posljednjih trzaja godine 2020-te – i te kakvih trzaja! Ne ponovilo se!
Imali su oni devetnaest. Imali su snove, imali su roditelje, braću, sestre koji ih nisu stigli zagrliti za Novu. Imali su oni srednjoškolske knjige, klupe, imali su profesore, ekskurzije, imali su život.
Ulazak u novu godinu meni se čini jadan.
Drugi dan nakon razornog potresa u Petrinji, Sisku, Glini, Baniji i širem zagrebačkom području moje emocije se ne smiruju.
Gloria!