iz naše arhive/ objavljeno 28.05.2018.
Anela Borčić
Noćas, pred zoru prvi put sam čula
disanje moje usnule kuće
Pljuštala je kiša,
a ona je disala duboko i ravnomjerno,
mirno
i činila se tako nježnom,
tako ranjivom da mi ju je bilo žao…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Anela Borčić
Kad bila sam bila dijete i bolesna
kroz prozor sam gledala u zid preko puta naše kuće
U naborima kamena bilo je mnoštvo lica, čitav grad;
vesele oči, dječja lica u igri, Pinokiji i Švrće
profili turobnih staraca, trudnice u snu
težaci na konjima, starice i utvare jezovite
iskrivljene čeljusti, noge na glavama
povorke nekih čudnih životinja…