Anela Borčić

Iz naše ahive/ objavljeno 17.05.2017.

Anela Borčić
U maternici sedefnog svjetla
rojevi otoka ulaze u moju sobu
kroz široka balkonska vrata

Tražeći život
zorom vire u me ljubopitno

Znam
ja im trebam…

više

Anela Borčić

Netko je početkom prosinca isključio
svjetlost nutarnju u biljkama, moru, nebu
i otok je postao izlog za zimu

Dogodilo se to u po daha, koraka, vala
u po misli kako zima još nije stigla
a možda i neće ove godine…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 12.06.2018.

Anela Borčić
E, vrijeme moje

Kad bijah dijete, u kapima
s tvojeg izvora gledah vječnost

Tad teklo si sporo
puno slika, boja i mirisa

Kad si me pretvorilo u djevojku
zazivala sam te, naivna,…

više

iz naše arhive/ objavljeno 28.05.2018.

Anela Borčić
Noćas, pred zoru prvi put sam čula
disanje moje usnule kuće

Pljuštala je kiša,
a ona je disala duboko i ravnomjerno,
mirno
i činila se tako nježnom,
tako ranjivom da mi ju je bilo žao…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 07.03.2018.

Anela Borčić
Kad su moje none, mame, kćeri
kad su bodulke bodulke rađale
dočekali bi ih vinogradi i more
otopljeni u mlijeku materinom

Rasle bi uspavane pričama
starijim i od riječi i od sjećanja

Dugačkim prstima praznine…

više

Anela Borčić

Kad nam dragi gosti odu
svečanost u nama svejednako traje
ostaje za njima ukusnost u zraku
kuća tad od sebe sve najbolje daje

Kad nam dragi gosti odu
vrtlože po sobi oživljene stvari
u stolcima toplim vibriraju riječi…

više

Anela Borčić
Na snijeg miriše nebo
večer već krovove grli
kroz inje u kosi
i krošnjama golim
sjeverni vjetar hrli

Na snijeg miriše nebo
Advent je, grad se kiti
srce je spremno i bliješti…

više

Anela Borčić
Kad bila sam bila dijete i bolesna
kroz prozor sam gledala u zid preko puta naše kuće

U naborima kamena bilo je mnoštvo lica, čitav grad;
vesele oči, dječja lica u igri, Pinokiji i Švrće
profili turobnih staraca, trudnice u snu
težaci na konjima, starice i utvare jezovite
iskrivljene čeljusti, noge na glavama
povorke nekih čudnih životinja…

više

Iz naše arhive

Anela Borčić
Ovi sivi oblaci su talozi
Naših zlih misli
u maloj kobaltnoj šalici
sasvim osobnog neba

Jedino ih ptice znaju čitati
i mogu razumjeti

One i tek poneki bog…

više

Anela Borčić
Davno prošli dani velikih gospara
obišli sva mora hrabri kapetani
sad plove po nebu za vremena stara
oblaci im brodi sveci su mornari

Razbacana vesla leže svud po dvoru
široke im krme na lebiću cvile
kao da se opet gingaju po moru
rosom mokre prove sjajnije od svile…

više