Anela Borčić

iz naše arhive/ objavljeno 28.05.2018.

Anela Borčić
Noćas, pred zoru prvi put sam čula
disanje moje usnule kuće

Pljuštala je kiša,
a ona je disala duboko i ravnomjerno,
mirno
i činila se tako nježnom,
tako ranjivom da mi ju je bilo žao…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 07.03.2018.

Anela Borčić
Kad su moje none, mame, kćeri
kad su bodulke bodulke rađale
dočekali bi ih vinogradi i more
otopljeni u mlijeku materinom

Rasle bi uspavane pričama
starijim i od riječi i od sjećanja

Dugačkim prstima praznine…

više

Anela Borčić

Kad nam dragi gosti odu
svečanost u nama svejednako traje
ostaje za njima ukusnost u zraku
kuća tad od sebe sve najbolje daje

Kad nam dragi gosti odu
vrtlože po sobi oživljene stvari
u stolcima toplim vibriraju riječi…

više

Anela Borčić
Na snijeg miriše nebo
večer već krovove grli
kroz inje u kosi
i krošnjama golim
sjeverni vjetar hrli

Na snijeg miriše nebo
Advent je, grad se kiti
srce je spremno i bliješti…

više

Anela Borčić
Kad bila sam bila dijete i bolesna
kroz prozor sam gledala u zid preko puta naše kuće

U naborima kamena bilo je mnoštvo lica, čitav grad;
vesele oči, dječja lica u igri, Pinokiji i Švrće
profili turobnih staraca, trudnice u snu
težaci na konjima, starice i utvare jezovite
iskrivljene čeljusti, noge na glavama
povorke nekih čudnih životinja…

više

Iz naše arhive

Anela Borčić
Ovi sivi oblaci su talozi
Naših zlih misli
u maloj kobaltnoj šalici
sasvim osobnog neba

Jedino ih ptice znaju čitati
i mogu razumjeti

One i tek poneki bog…

više

Anela Borčić
Davno prošli dani velikih gospara
obišli sva mora hrabri kapetani
sad plove po nebu za vremena stara
oblaci im brodi sveci su mornari

Razbacana vesla leže svud po dvoru
široke im krme na lebiću cvile
kao da se opet gingaju po moru
rosom mokre prove sjajnije od svile…

više

Anela Borčić

Raste iz drače i gomile
na međi zaboravljenih vinograda
i cvjeta biserno i miriše opojno
ni iz čega

Sva šuma je pala ničice pred njim
a ptice su pognule glave
začarane tim bijelim sjajem
i stisnutih kljunova šapnule mi
Budi ljiljan, budi…

više

Anela Borčić
Kad me zatekne čežnja za tobom
legnem na jastuk od oblaka
i očima mora dobro promotrim sebe

U čudu se pitam zašto
Jer toliko je dana već prošlo
i toliko je riječi već proklijalo

od naših, a eto, sve uzalud…

više

Anela Borčić
Baš onaj dan
kada su mi oduzeli lutkice
proglasiše me i odraslom

 Isti čas učinih pogrešku

 Zarobljena u omot vremena
otad zadobih sto lica jer
zapravo mi je trebala ljubav…

više