Mate Milas Možda opet negdje mi ćemo se sresti
Mahoviti će noćnik ukrstiti nam staze
Pod beskrajem zvijezda zagrljaje splesti
Možda opet negdje mi ćemo se sresti
Ja odlazim noćas ne znajući puta
Praznine života na bijeg me gone
Vjesniku je vjetra suđeno da luta…
U tvojim je rukama
točan omjer
snage
i nježnosti
kad ti iz vena proključa snaga
oblikuješ me u muzu ljubavi
staviš na pijedestal
svih svojih nadanja i želja…
Sav crn.
na gradskom trgu – golubovi
Sanjaju li leptiri o raju
Možda opet negdje mi ćemo se sresti
Kad jednog dana, pred rasulom tkiva,
U tvojim je rukama
Se zmisliš negdar
hvala ti, Bože, na ovom jutru