Marijana Dokoza
Za mene to bijaše posljednja večer na putu života,
Ta jesenja večer bila je smrt moja…
Udarana strahom ustuknula sam pred slomljenim pogledom,
primorala tog čovjeka pronaći sreću u tuđim jutrima.…
Marijana Dokoza
DA BIH UMIRILA SVIJET
AH, TI GNJEVNO STVORENJE
KAKVA JE TO KOB
Marijana Dokoza
Sjenoviti zastori s prozora od ruže
Padoše na moje tijelo.
Moj pomahnitali dio se njemu ukaza,
Od svijetlosti te, zaslijepljena bivah.
Kakva me to kob čeka,
Reći mi nitko neće.
Ne mogu da spoznam lica,
Koji mi život kroje…
KNJIGA TIŠINE
Marijana Dokoza
U lipnju u onom kraju
Noć je bila vražji mutna
Nečije je srce tražilo izlaz
Iz te sveopće agonije.
Ovaj mi čovjek sasvim nepoznat bijaše,
Sličio je na zvijezdu koja obitava daleko iznad nebeskog svoda
Nekom drskom silom
Nekuda me odvlačio…
NOĆAS SAM SAN SANJALA
Marijana Dokoza
Imala sam san noćas
Neobičan, nisam ga htjela, nisam ga vidjela
Nisam ga birala
Netko je drugi bio ja
U njem sam osjećala ljude koje dugo vidjela nisam
Biće kojemu se dugo vremena obratila nisam
Niti sam posegnula za jednom ili dvjema riječima
O stanju njegovog postojanja…
SATKANA OD TVOJE SLJEPOĆE
Marijana Dokoza
I život je moj satkan od sljepoće,
Vođena rukom slijepca i pjesmom slavuja,
Obgrljena zrakama koje se nalaze iznad oblaka,
Putuje sve dalje, sve više i sve uzornije.
Ne vidim te u svim sanjama,
Ali osjećam tvoj dodir, dodir mira i sigurnosti.
Voljeh te slijepo, slijepo te željah,
Ali, život me odveo od sanjanja tvojih.…
NADA JE KRHKA
Marijana Dokoza
Nada je vrlo krhka stvar.
Dopustiti igrati se s njom vrlo je osjetljivo.
Čovjek joj se utječe, sačinjava se od nje,
U trenutku kada ne može ugledati put kojim kroči.
Bože, ljubav nosiš sa sobom,
Ali, ipak mogu kazati kako je dio ostao negdje tamo.
Gdje je završila nada
Ona ista, krhka, osjetljiva i neprepoznatljiva.…
PUTNICI
Marijana Dokoza
Slamam se pod svojom težinom,
Putnik sam u slijepoj ulici
I ne mogu osjetiti sve što osjećaš
Oprosti mi!
Mi ne možemo postojati
Gubi se sve pod mojim koracima,
Osvjetljujem ulice kojima prolazim,
Zapravo…, samo je jedna.…
ZBOGOM
Marijana Dokoza
Još si uvijek hrana kojom utažujem svoju glad
Moja si bol i nemir,
Je li to bila ljubav?
Odabrala sam njega.
Zbogom moja ljubavi sa brežuljaka zelenih,
Ne znam postoje li toliko tužne riječi
Koje bi opisale svu bol i ovo stanje,
I primile suze koje me noćas obuzeše…