Marijana Dokoza

U NJEGOVU RIJEČ

Posted on

Iz naše arhive/ objavljeno 03.12.2011.

Marijana Dokoza
U jedno davno vrijeme negdje daleko bijaše to,
Ponekad se ne mogu ni sjetiti gdje je to daleko
Voljela sam jedno biće.
Bijaše tamno kao tamna noć.
I ono je voljelo mene,
I zavidjele su nam zvijezde, zora i proljetno cvijeće,…

više

PRIJESTUPNICI

Posted on

Marijana Dokoza: ŽIVOT ĆE DOĆI KASNIJE

Bez tebe nemam ni tlo pod nogama,
duša mi drhti, a nitko ne primjećuje.

Puna straha čekam pred vratima koja se ne otvaraju.
Glas mi je slab, ugušit ću se u dimu zapaljene vatre…
Što ćeš onda ?…

više

LICE

Posted on

Marijana Dokoza

Za mene to bijaše posljednja večer na putu života,
Ta jesenja večer bila je smrt moja…
Udarana strahom ustuknula sam pred slomljenim pogledom,
primorala tog čovjeka pronaći sreću u tuđim jutrima.…

više

DA BIH UMIRILA SVIJET

Posted on

Marijana Dokoza

Razgolićene duše umirem na riječima tvojim… želim to…
U pogledu ti snove vidim, besciljna lutanja tvojih uspomena.
Ali… Sjećaš li se onog jutra i istine u boci koju smo ispisali, pustili
da morski vali tajnu otkrivaju svijetu.…

više

AH, TI GNJEVNO STVORENJE

Posted on

Marijana Dokoza
Pod nogama gnjevnog stvorenja,
Apolonovom riječi pogođena
Za mrakom mi jutro jasno ide,
Svi životi naši su tek  puki snovi.

Od jedne vatre, dvije se stvoriše
Srce moje, o čemu to zboriš?
Ah, kad bih se smjela smijati,
Činila bih to potiho, da ne čuju noćna bića.
…

više