događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ivana Šojat
Paradoksalno, vidimo svijet, no nikad ne vidimo sebe kakvi doista jesmo. Cijeli život smo poput fotografa koji zamjećuje i fotografira, no koji se nikad ne nađe ni na jednoj svojoj fotografiji, koji se nikad ne može procijeniti, ocijeniti.
O nama zapravo govore samo detalji koje smo odabrali ovjekovječiti, kut snimanja, perspektiva, sklonost pojedinim temama.
Sami sebe uvijek smatramo ispravnima, poštenima, dobrima, dovoljno nježnima. Uvijek komentiramo druge, nikad sebe.…
Iz naše arhive/ objavljeno 09.07.2014.
piše: Božica Jelušić
U Petrinji i Sisku, na jedan dan. Pitam se kako je moguće da znam opisati centar Londona, a ne znam ništa o ova dva grada, u kojima stoji nataložena povijest mojega roda.
Osim toga, u načelu obožavam gradove koji imaju rijeku u njedrima, i mislim da ih svakako moram upoznati.
Petrinja je srce Banije, spomen joj seže od 13. stoljeća, kada je u posjedu knezova Blagajskih, a ovi je 1479. poklanjaju zagrebačkom Kaptolu. Utvrda iz 16. stoljeća bila je nekoliko puta rušena i građena.…
Iz naše arhive/ Objavljeno 21.05.2015.
piše: Božica Jelušić
Popodne je bilo sparno, pa sam zaspala u Dvoru na kauču, sa laganom dekom preko bubrega, golih nogu i ramena.
Nešto sam napeto sanjala, pa se trgoh u ljepljivom znoju i izađoh napolje, na terasu gdje se sušilo moje bijelo rublje.
Cvijeće je molilo za osvježenje, zemlja titrajući isparavala vrelinu. Lagano sam zalijala sve u cvjetnjacima i potom…
Iz naše arhive/ objavljeno 09.07.2015.
Iz razmišljanja učenika Hrvatske nastave Berlin/”Zvončić”
Tea Burazin, 11.razred
Kada bih živjela u Hrvatskoj sve bi bilo drukčije nego sada.
U Hrvatskoj su ljudi mnogo srdačniji i otvoreniji te se više druže jedni s drugima. Ja jako volim Hrvatsku, a posebno ljeti kad se mogu kupati u moru.
Mi imamo najljepše more na svijetu, prekrasnu prirodu i otoke. uvijek iznova uživam u domaćoj hrani i našim specijalitetima.
Možda treba malo poboljšati sistem školstva i zdravstva, što bi …
Iz naše arhive/ Objavljeno 23.02.2015.
tekst: Marija Kukić
„U travi se žute cvjetovi
I zuje zlaćane pčele…“
Stihovima je žute cvjetove opjevao pjesnik Vladimir Vidrić.
O kojim žutim cvjetovima je riječ? Ja sam se odlučila: „Neka to budu maslačci!“ Zašto baš oni? Eto, oni rastu i cvjetaju na najčudnijim mjestima. Potrebno im je samo malo, malo tla, mala …
Iz naše rahive/objavljeno 08.08.2014.
Piše: Božica Jelušić
Nema otkupa od biografije, ni pod kojim uvjetima.
Uzalud povlačimo crtice, nanosimo slojeve boje, lupkamo po tipkovnici i nižemo mudre rečenice i skladne stihove, u nadi da će baš NAS zaobići bilo koje prokletstvo, da ćemo ispuniti koncept jednog urednog građanskog života, ostavljući pri tom trag u stvaralaštvu, humanizmu, znanosti, politici, javnom životu, industriji zabave, borbi za bolji svijet.…
tekst i foto: Sonja Breljak ...foto album
Berlin/ Nezapamćeno veliki broj Hrvata i Nijemaca, obitelj, prijatelji, radne kolege, okupili su se u podne netom prošloga četvrtka na groblju Alte St.Matthäus-Kirchhof u općini Schöneberg, u namjeri, do mjesta posljednjeg počivališta ispratiti Ivana Bitunjca, predsjednika Zavičajnog kluba Brođani, preminulog 01. ožujka u berlinskoj bolnici Emil von Behring.
tekst: Nikola Šimić Tonin
Jesu li pjesnici izmislili ljubav kako bi pisali pjesme?
Ljubav je glavni pokretač svega što postoji na ovome svijetu!? Ljubav je najstarija i najčešća književna inspiracija!? Jesu li pjesnici izmislili ljubav kako bi pisali pjesme!?
Osjećaji prema voljenoj osobi povezuju se u jedinstveni ljubavni zanos iz čega nastaje pjesma ili književno djelo. Veliki je dio ljepote koji inspirira čovjeka tako jako silom da sve što osjeća stavi na …
Marijan Viduka, najveći pridraški meštar vica …
Odabrao, pripremio, uredio, snimio: Zvonko Čulina
Iako „svako vrime nosi svoje brime“, „svako vrime nosi i svoj vic, šalu, pošalicu, ironiju, parodiju“ – pa tako i ovo naše podneblje i kako se kaže, „ko što voli nek izvoli“.
Od pamtivijeka, ljudi su posvud pa tako i kod nas ovdje, narodski, u svakoj prigodi; za vrijeme zajedničkog rada, okupljanja, fešti ili nekom drugom zgodom u slobodnom vremenu, kod bućanja, briškule, uz ognjište, gumna, na plažama, idući na bunar, sajmove ili u „penu“ bili puni spontanih ili smišljeno – zafrkantskih dosjetki i kako bi rekli, to ih je u svoj svojoj svakodnevnoj muci „kripilo i držalo“.
I u Pridragi se mnogi, posebno iz nedavnih vremena još sjećaju nama dragih i bliskih, tako-reći lokalnih bohema…