Iz naše arhive/ objavljeno 29.08.2016.
Dragica Šimić
Jutrom sam pučina mirna
Barkama jedara bijelih
Lakim ih daškom budim
Krilima vjetrova smjelih
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 06.12.2016.
Dragica Šimić
Kasno je za snove, za nemirne čežnje,
Koje pustih davno niz života rijeku,
Tek malene barke – uspomene moje,
Za njima ko straža u daljinu teku.
Ostavih u grobu sva nadanja davna,
Ugasnule želje potamnile pute,
Pozdravih se davno s nadama zauvijek,
Zamrle su riječi, usne neka šute.…
Iz naše arhive/ objavljeno 5.06.2019.
Dragica Šimić
Bit ću ti sestra po poeziji
Ako ne po majci
Onako kako sam sestra proljeću i livadama,
Onako kako se posestre krošnje i ptice
I krovovi i kiše.
Bit ću ti sestra po dolini srebrnoj.
U istom kutku svijeta smo rođene
Gdje kuću od bijelih bedema grada
Prohodaše naša bosa stopala.…
Iz naše arhive/ objavljeno 10.03.2018.
stihovi: Dragica Šimić
foto: Sonja Breljak
Mojoj unuci
Ručicom grliš ko lahora daškom
Tepanje tvoje je šum plavog mora.
Oči ko dvije sunčane zrake
Skidaju sjenke sa mojih bora.
Toplota tvoje čiste duše
U srcu mome krijesove pali.
Ljubav života u meni budiš
Iako, tek…čovjek si mali.…
(Esej “Dan poslije” izabran je za nastup na prošlogodišnjoj pjesničkoj manifestaciji domoljubne pjesme Stijeg slobode – Stina pradidova održanoj 3.08.2020. na Kninskoj tvrđavi.)
tekst: Dragica Šimić
Dan poslije tišina je bila bila teška kao smrt što je u crne košare svud redom ubirala živote, dane. Muke konačno ugasnule u jamama i krici duša zanijemili u vječnosti mira. Crnom zemljom zasuti heroji, očiju sklopljenih i ruku položenih na prsima.
Nebo je padalo po cijele dane na srušene krovove i gnijezda, okretali se …
Iz naše arhive/ objavljeno 22.03.2019.
Dragica Šimić
Napravi mi bako lutkicu od platna.
Počešljaj joj kosu od svilena konca.
Od kartona tvrdog nek joj bude kuća
A prozor na zidu poklopac od lonca.
U dvorište stavi mahovinu staru
Što ti bako, tamo pod prozorom raste.
Zamisli da dan je prepun sunca topla
A na nebu lete male plave laste.…
Iz naše arhive/ objavljeno 13.10.2016.
Dragica Šimić
Kad bih mogla proći kroz smaragdne gore
Sresti se sa rijekom što obale kupa
Valovima snenim da obrišem suze
Vijugama njenim da tečemo skupa.
Da borovi mladi naprave mi ležaj
U mirisnoj krošnji mahovinom šiven
Ilindansko sunce ponijela bih kući
I zeleni pejzaž sumrakom prekriven.…