piše: Mirela Marasović
Rijetki su to trenuci kad sjedim na suvozačevom mjestu, a kako prilika hoće, danas je tako.
Ne vozim.
Mirela Bajlović Marasović: SKOK U HLADNU VODU
SLOBOD(N)A UMA
Monolozi na terasi
piše: Mirela Marasović
Nešto me inspirirao ovaj trenutak na terasi, pa mi misli kružile… dugo i u borbi: pisati ili ne – nisam dugo – pa mi sve nešto teško ustati, otići po laptop, naći utičnicu, uključiti ga, ustanoviti da mu treba update, vremena… traba, treba, treba… A ništa mi zapravo ne treba osim slobode umu, slobode kreativnosti koju poždere svakodnevica i obaveze.…
SLJEDEĆE PITANJE
Iz naše arhive/ objavljeno 24.11.2020.
piše: Mirela Marasović, socijalni pedagog/ Caritas
Predavanje zadnjeg bloka, izobrazbe za sistemsku terapeutkinju, treće i zadnje godine, na Helm Stierlin Institutu u Heidelbergu, nije se moglo održati u prekrasnoj, rustikalnoj vili instituta, Vili imena Schmeil, nadomak dvorca koji krasi taj predivini grad i njegovo obzorje… jako ga volim, najstariji je sveučilišni grad Njemačke… nekad davno, da je život tekao drugačije, bio bi to grad u kojem bi studirala… njegova stara jezgra podsjeća na zadarsku Varoš… na Zadar……
BUDI ONO ŠTO JESI
KAD RANJENE DUŠE TRAŽE IZLAZ
Iz naše arhive/ objavljeno 14.01.2019.
piše: Mirela Bajlović-Marasović, socijalna pedagoginja
Uhvatilo me ono nešto prije posla… pa mi došlo da pretočim to u riječi, kako se ne bi izgubilo…
Jučer se pojavio jedan dečko pred vratima moga ureda… 19 mu je godina…
-Ne znam dalje! Treba mi pomoć, a ponajprije mi treba netko da me sasluša…Vas sam našao preko interneta… tražio sam izlaz (Ausweg)… naišao na adresu i Vaš ured, stvarno ne znam kako dalje, razmišljao sam i da možda i ne pripadam u ovaj svijet……
NISI SAM, NI ZABORAVLJEN
piše: Mirela Marasović, socijalni pedagog/ Caritas
Još jedno radno jutro. Hladno je vani, ali sunčano… Ne ide mi se nigdje, ostala bih sjediti kraj ovih svojih polica za knjige, obgrlila bih svoju, toplu šalicu kave hladnim prstima i dozvolila mislima da kruže.
Obično ih kontroliram… ali imaju, ovisno o kapacitetu podnošljivog, svoje vlastite tokove, već utabane puteljke…struje kojima brzaju…od jedne misli nastanu dvije, pa se razmnože na šest, pa ih se rodi 36…ni trepnula nisam, već ih se nakotilo 1296… Prijete ekspanzijom, zatim invazijom… …
POSTOJE RIJEČI KOJIH SE BOJIM
piše: Mirela Bajlović Marasović
Svašta sam prošla i doživjela u ova tri i pol desteljeća svog životnog vijeka.
Kad se osvrnem i sagledam kako sam sagradila svoj život, na čemu i na koji način, dođe mi da stanem i da se malo zagrlim… da, samu sebe, dugo i nježno.
I ovih dana me pojačano uhvati želja zastati, svjesno disati, uzeti si vremena za svaki uzdisaj i izdisaj… kako bi našla snage…
KAD NIKOGA NEMA
piüe: Mirela Bajlović Marasović
Od jučer ujutro me proganja jedna scena s posla. Jedna slika.
Urezala mi se u dušu i tamo stoji, zapela mi je i u grlu i niti je mogu progutati, niti ispljunuti.
Nepomična, teška i ostavlja me bez daha kad se usudim pozabaviti s njom, kad se usudim krenuti u analizu.
CIjeli dan sam je jučer pokušala odagnati iz misli, staviti kvačicu …
NEMA ODUSTAJANJA
piše: Mirela Bajlović Marasović
Sjedim jutros za kuhinjskim stolom, jedno mi, moje najstarije dijete u školi, drugo, moje najmlađe, je u vrtiću.
Na posao mi se danas ne žuri. Puno sam sati ovaj tjedan provela na poslu…
Imala sam prošli tjedan par dana slobodno… četvrtak kazalište, petak uz knjigu i čašu bijelog vina… blagi miris jorgovana iz uljne lampe i utješna, mirna i duši često potrebna tišina……
NEOPISIVO
piše: Mirela Bajlović-Marasović
Ovih dana mi se srce nekako divlje ubrza… naviru mi lijepa sjećanja… sjećanja koja si baš i nisam mogla ovdje dopustiti… jer previše me boljela spoznaja da sam zakazala… da sam otišla… da ništa nisam mogla promijeniti u Hrvatskoj, osim pomiriti se s činjenicama našeg državnog i društvenog stanja… a to nije bila opcija… osjećaj da nisam bila dovoljno podobna… dovoljno preko veze‘… dovoljno izdržljiva, dovoljno snalažljiva… nisam ništa mogla osim dušu prodat´političkom ološu i tonuti u jadu, bijedi i neimaštini… a ni to nije bila opcija… pa sam otišla……