događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 22.05.2012.
SUSRETI
piše: Drago Oršić
Susresti se s nekim, koga znaš, nakon dugo vremena, izaziva, bar kod mene, poseban osjećaj. Kao da se uključi neka čudesna naprava koja točak vremena vrati godinama unazad, pa se ponovo redaju slike iz tih davnih dana, nekada lijepe a ponekada i ružne ili žalosne.
Dok sam bio mlad, nekako nisam mislio da će me to vraćanje točka vremena posebno dojmiti, jer živio sam u …
Iz naše arhive/ objavljeno 13.12.2011
piše: Drago Oršić
Priče koje sam do sada napisao, bile su mahom komičnoga sadržaja, dogodovštine koje život u prolazu napiše. No, vjerujte mi, nisu sve te priče koje je život, onako usput napisao, komične. Nažalost puno tih priča je tragika, koja prečesto pogađa, sada tebe ili mene, ili je netko treći na meti života. Priča koju vam sada želim ispričati je priča o jednome divnom čovjeku, možda malo osebujnome, ali sigurno ne pokvarenome, nego čovjeku sa principima. Osjećam potrebu pisati o njemu,…
piše: Drago Oršić
Jesen je stigla, pa jedan dan sja sunce i reklo bi se zlatna jesen, a već sutradan osvane tmurno jutro, maglovito i hladno a ponekada se to sivilo pretvori u onu, kako bi rekli crnu jesen popraćenu kišom.
U takovim trenucima najljepše mi je, sjedeći za računalom, jer trenutno mi zdravstveno stanje više tjelesnog napora ne dozvoljava, otisnuti se “you tube ovim” stranicama sa našom slavonskom glazbom i u mislima dočaravati sjećanja na lijepe …
Duboko i bolno me je dodirnula ta vijest, o smrti Emilovoj, slomilo se nešto u meni, javio se onaj bol kao kada izgubiš nešto vrijedno, nešto što ne možeš ponovo naći
Drago Oršić
Ni samome mi ne ide baš najbolje, što se zdravlja tiče, pa moji pogledi često, u ovo jesenje jutro, sa strahom šaraju tmurnim nebom, jer svaka promjena vremenskih prilika neugodno biva popraćena posebnim bolom na operiranoj kičmi koji je jako teško opisati.
Vraćam se iz dnevnog boravka, gdje promatrah nebo i palim kompjuter. Kao i gotovo svako jutro, prelistavam dnevne novine, mahom Večernji, pa sbplus, hr glas berlin i druge vezane uz domovinu…
– Ilija, šapnuh mu tiho na uho, kroz plač, upravo su mi ubili oca …
piše: Drago Oršić
Negdje između 1995. i 2000. godine, bijah sudionikom jedne, ne baš bezazlene scene, a naravno gdje, nego u gostionici. Kratko navratih u Hrvatsku, radi bolesti u obitelji, i dok se supruga brinula da stvari dovede koliko se moglo u red, što se tiče bolesnika, jer ona je ipak medicinska sestra, ja se odlučih pobrinuti za neke stvari, koje spadahu u moju domenu.…
piše: Drago Oršić
Puno ljudi je upoznato sa nazivom “Bircuz” a Slavonci ponaosob, jer domaći je to naziv, kako vole reči. Po mom osobnom uvjerenju, radi se o riječi “Wirtshaus”, kući za ugostiti, naravno čisti germanizam, ali mi Slavonci ko mi…
Ma kakvi Švabe, pa to je od pamtivijeka takav naziv kod nas. Dok sam bio mlađi, volio sam, naravno tu i tamo zaći u bircuz. Sretalo se tu šareno društvo poznatih, moglo se o svemu i…
piše: Drago Oršić
Prošao Božić, prošla i nova godina, sve bez snijega i leda, ovdje u Bayernu. A onda steglo, a i snijeg napadao. I tako, sjedim uz šalicu kave, u tmurno zimsko jutro i pratim vjetrom nošene pahulje snijega, koje postaju sve veće i gušče, a u mislima plovim mojom slavonskom ravnicom i uzdišem zamišljajući ju prekrivenu bijelim snijegom.
Ta slika mi je uvijek u duši i toliko mi je draga, jer zimu u Slavoniji sam uvijek takvu volio. Uvijek su me, do nedalekoga…
piše: Drago Oršić
Tihim koracima, poput starog namjernika, stiže nam Božić i ove godine. Ponadaše se, neki, kako ga više nikada neće biti, jer eto, vjerujući Majama, preduhitriti će ga kraj svijeta, no prevariše se.
Kraj svijeta, dođe i prođe, a Božić polako dolazi, stiže rekli bi. Unatoč svemu, i nakaradnoj situaciji u svijetu, a da ne spominjemo lijepu našu, mnogi mu se još vesele i iako ne u obilju, očekuju ga sa nekim neskrivenim osjećajem u srcu.…
piše: Drago Oršić
Kao mladić, gledao sam jednom, za mene u tim godinama, dozlaboga dosadan film. Radnja se odvijala, negdje u Sibiru, a poanta cijeloga filma bijaše razmišljanje jednoga naučnika, zagubljenoga u bespučju Sibira i sve ono što je želio reći voljenoj osobi, ali joj nikada nije rekao, a niti je sada postojala mogućnost da joj to pismom saopći. Kako s godinama čovjek sazrijeva, kako mu mnoge stvari tek sa životnim iskustvom postaju jasnije, tako me je tadašnje razmišljanje o tome filmu natjeralo, k nekim novim saznanjima.…
piše: Drago Oršić
Sjedim u toploj sobi, moga sadašnjega doma, a vani prava, kako bi rekli, crna jesen. Prije par dana susreli smo se i sa prvim snijegom. Ne, nisu to bile sporadične pahulje, nego pravi snijeg, prekrio polja i drveće s dobrih, petnaestak centimetara debelim pokrovom. Nije se dugo zadržao jer ovo doba godine još nije pogodno za njegov duži boravak, ali nagovjestio nam je kako će ga, barem prema starim pravilima, ove godine biti dosta i ranije nego što smo očekivali.…