Joža Prudeus

Iz naše arhive/ objavljeno 11.07.2018.

Josip Prudeus
Oni su divni jer svakim zrncem,
srca i oka, daruju druge.
Nježnom toplinom sve zovu: Suncem,
a rukom brižnom mekšaju tuge.

Iz takvih teku riječi što griju.
Val što ih mori u njima zgusne
i bol svoj kriju, i kad se smiju.
Ćuti tek znalac u grču usne.…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 12.10.2014.

Emile, ovo je samo jedan razgovor s tobom na listopadskom raskrižju

Joža Prudeus
ljudski je život zadaća
koja se ne prepisuje
nego svatko
svojim uratkom
na završnom ispitu
potvrđuje zrelost
kojom je ispunjavao
plodom kakvim je plodio…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 06.02.2016.

stihovi: Joža Prudeus
grafička obrada: Slavica Kovač

…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 01.04.2016.

Joža Prudeus

Može li se isto ponoviti?
Nekom, drugom, isti ponuditi san;
istom bojom glasa, istim žarom duše?
može li se isti ponoviti dan?

Nikad isto nije, bivše, isto!
Čisto isto nikad ne može ni bit.
Niti iste niti u novome tkanju-
slične, jako slične, ali druga nit.…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 24.08.2017.

Joža Prudeus
jeste ikada budni sanjali
kako se pretvarate u nešto dobro
krišku mjeseca
leptira
rane pupove neba ili široki val
da li ste ikada zaželjeli da se raširi more
na dlanu…

više

Josip Prudeus
S vjerom u srcu da ću te sresti
upamtih davno poklonjen glas.
Tražim ga, lutam, čekam na cesti.
Listopad opet pada u nas.

Glasovi šušte, dok jesen kiši,
radosni, dragi, sjetni ko zvon;
duboki, modri, glasniji, tiši…
Ni jedan sličan. Ni blizu tvom.…

više

Iz naše arhive/  Uz Dan neovisnosti 2014. kao i 2019.

Josip Prudeus

Stoljeća duga tu smo, a nismo.
Nismo ni danas svoji na svom!
Sprdnju, gle, rade od rodne grude,
prodane duše ruše nam dom.

Kradu nas DESNA, varaju s LIJEVA,
riječi im slatke, a gorak plod.
Prodaju zemlju, vrletne gore,
rijeke i more … izdaše rod.…

više

Zahvaljujem na političkim govorima,
ja bih radije slušao – istinu!

Josip Prudeus

Stoljeća duga tu smo, gdje smo,
a samo htjeli: svoji na svom!
Sprdnju gle rade od rodne grude,
prodane duše ruše nam dom.

Kradu nas DESNA, varaju s LIJEVA,
riječi im slatke, a gorak plod.
Prodaju zemlju, vrletne gore,
rijeke i more… izdaše rod.…

više

Josip Prudeus
Pružiš ruke da dohvatiš.
Korak kreneš da dostigneš.
pred tobom su, misliš, dani…
A kad tamo – tek što prođe
već je davno. Čak preklani.

Sve u lijevak život sipa:
Jučer, danas, sitne ure…
Kad osvane već nestane……

više

Josip Prudeus
Ne može se dotaknuti more,
ako ruka ne ide iz srca.
Ne može se ploviti u nešto,
ako tuga palubu prekrca.

Djetinjstvo je okrenuto moru,
za bonace, nevere i bure.
Treba znati umiriti veslo.
Svi što jure, u ništa se žure.…

više