HRVATSKI VJERNICI SE PROTIVE MJERAMA 2G U CRKVAMA

Brojne su rekacije hrvatskih vjernika na nove, obvezujuće odluke Berlinske nadbiskupije, na uvjete prisustvovanja misnom slavlju. Za mišljenje smo upitali i voditelja HKM Berlin, fra Zvonka Tolića.

prilog: Hrvatski glas Berlin

Berlin/ Vjernici Hrvatske katoličke misije Berlin na raznim su mjestima i na razne načine izrazili nezadovoljstvo Konceptom zaštite u predbožićno i božićno vrijeme koje od subote 27.11. uvodi  Berlinska nadbiskupija. Naime, tim Konceptom vjernici na misna slavlja u Berlinu mogu samo pod uvjetom 2G, znači samo cijepljeni ili preboljeli, uz…

više

ROMAN NE PIŠEM, NEGO GA ŽIVIM

RAZGOVOR S POVODOM/objavljeno 23.10.2021.

Marijana Dokoza, spisateljica koja uskoro u Berlinu promovira svoju novi roman naslova “Njegova žena”.

prilog: Hrvatski glas Berlin
foto: arhiva Marijane Dokoza

U organizaciji Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin, u prostorima Veleposlanstva Republike Hrvatske, 19. listopada će biti promoviran novi roman Marijane Dokoza naslova “Njegova žena”.

Roman “Njegova žena”, istinita priča “o ženi koja je prevarena, psihički i fizički zlostavljanja“, izašao je iz tiska 2021. godine u nakladi  Despot infinitus d.0.o.

Marijana Dokoza rođena je 1978. godine u Zadru. …

više

SRCE AFRIKE

razgovarao  i u tekt pretočio: Nikola  Šimić Tonin

Za Vas fra Ivica vole reći da ste Srce Afrike. Rođeni u Kiseljaku u Bosni. Od moje rodne Busovače što se narodski kaže: „Kamenom dobaciti.“ Završili ste srednju trgovačku školu i nakon tri godine studiranja ekonomije otišli u svećenike. U Sarajevu završili teologiju, franjevački red. Zatim otišli raditi u Tuzlu, a nakon toga ste jednu godinu proveli u Londonu gdje ste učili i usavršavali engleski jezik, te samo nakon nekog vremena otišli u Ugandu. Da bi se otišlo u misiju, kako je znano, postoje posebne procedure za svećenike gdje se mora pisati molba Vašoj Upravi, a onda oni sve šalju u Rim. Ovo je provincija Svetog Franje u Istočnoj Africi, Mauricijusu i Madagaskaru, prošli ste i pošli u misiju.

Što Vam prvo padne napamet kad se sad iz ove perspektive sjetite tih dana odluke?

Još prije polaska u srednju školu osjetio sam želju za odlazak u sjemenište, ali sam nekako uvijek mislio da je ta želja trenutna i da će me uskoro proći. Sada, toliko godina nakon sa smiješkom se prisjećam dana objave moje odluke za odlazak u fratre. Zadivljujuće je bilo kako su me roditelji odmah podržali, i nije bilo bitno što ću napustiti fakultet. Jedino je bilo bitno, kako je moj otac govorio, da slijedim svoje srce. Bili su emotivni, sjetni, ali i izuzetno ponosni na moju odluku da slijedim Božiji poziv. Nisu bili sigurni hoću li ustrajati u pozivu fratra, ali su u jedno bili sigurni: ako ne probaš nikada nećeš znati bi li uspio. Sada vidim da je to bila jedna važna odluka u mom životu i ponekada se pitam bi li sada imao toliko hrabrosti i spremnosti na tako veliku promjenu i odluku.

Zašto misija, misionarstvo, zašto Afrika?

Odluka o odlasku u misije nekako se sama nametnula. Oduvijek sam volio humanitarne poslove, pa sam se već pred kraj svog svećeničkog obrazovanja, prije ređenja, obratio upravi franjevačke provincije Bosne Srebrene i u pismu izrazio želju za odlazak u misiju. Tako je sve počelo. Dobio sam potvrdan odgovor, ali sam prvo morao odraditi godinu dana u provinciji, u Tuzli gdje sam prvo bio đakon, a nakon toga mladomisnik. Afrika je zapravo bila druga opcija, moja prvotna želja je bila Indija, ali tamo nisu primali misionare. Sada mi je drago, jer sam se toliko saživio sa Afrikom i postao jedan njen – jedan crni. Misiju sam počeo odlaskom u Ugandu u čemu mi je pomogao fra Tomo Anđić. Kada je čuo da želim ići u misiju, posjetio me u Tuzli i predložio da dođem kod njega u Ugandu. Sljedećih godinu dana proveo sam u Londonu na učenju i usavršavanju engleskog jezika, a nakon toga došao je red na moj dugo očekivani odlazak.

Uz dva franjevačka subrata u misiji svesrdno pomažu volonteri i posjetitelji iz raznih dijelova svijeta, a najviše iz Hrvatske i BiH.

Tako je. Do sada smo primili preko 200 volontera i posjetitelja iz različitih dijelova svijeta, ali ipak ih je najviše mojih Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Svaki volonter prije dolaska ovdje treba imati viziju kako pomoći i osmisliti plan i program svog boravka ovdje. Najbitnije je da osmisli kako najbrže i najjednostavnije pomoći djeci u školi. I kada dođu, svaki od njih pomaže ovisno o njegovoj spremnosti i koliko je u njegovoj moći. Meni je najvažnije kada upoznam čovjeka da vidim njegovu želju, volju, trud i rad. Ako je netko takav, sve se lako možemo dogovoriti i brzo izorganizirati.

Što nam možete reći „na prvu“ o životu u Ruandi, školovanju, pomaganju i pružanju nesebične ljubavi i brige prema djeci Ruande?

Život u Ruandi je skroman, vrlo siromašan, ali sretan. U cijeloj Africi, a posebno u Ruandi ljudi ne gledaju bližnjega kroz novac, nego kroz veličinu ljudskog srca. Ne sude nikome, nego pokušavaju i spremni su pomoći bilo kome tko pomoć zatreba. Ono što je najbitnije, oni ne kontroliraju život, nego ga žive. Smatram da je to glavni razlog zbog čega su sretni, iako nemaju ni osnovne životne uvjete kao što su voda, hrana, struja kao ni higijenske potrepštine. Školovanje, nažalost,  nije na nekom zavidnom nivou, ali mi se zaista trudimo kako bi i osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje podigli na neku veću razinu. I za sada nam zaista dobro ide. Biramo školovane i obučene učitelje, a neke od njih šaljemo na dodatne edukacije vezane za njihovu struku. Radim onoliko koliko je u mojoj moći. Svaki novi dan je prilika za pružiti pomoć i uliti nadu u srca ove djece. Jer kad nada u čovjeku umre, to je njegova smrt. Sve dok postoji nada, postoji i mogućnost za promjenu cjelokupne Afrike, a ključna stvar za promjenu jeste obrazovanje.

Fra Ivica Periću živite u Africi već 31 godinu od čega 19 u mjestu Kivumu u Ruandi u Centru „Otac Vjeko“ koji je ubijen u Ruandi i po kome je centar nakon toga dobio ime.

više

MLADI SU POTREBNI U POLITICI

Ona je Klara Schedlich, najmlađa kandidatkinja za Berlinski zastupnički dom. O sebi kratko kaže: “Imam 21 godinu studiram strojarstvo u TU Berlinu. Želim se zalagati za interese moje generacije u Berlinu. Mladi čine vrlo veliki dio stanovništva Berlina i zaslužuju da odlučuju i budu zastupljeni! U našem državnom parlamentu želim se zalagati prvenstveno za dobre škole i pravedne obrazovne prilike, promociju demokratije i preokret mobilnosti. Svojim radom nadam se da ću motivirati druge mlade ljude da se politički uključe. Jer najbolja politika je ona koja uključuje sve perspektive:”

Ponukani Klarinim aktivizmom u stranci Zelenih, kandidaturom za Berlinski senat i njenim hrvatskim korijenima, poželjesmo ju bolje upoznati pa donosimo u cijelosti intervju iz Reinickendorfer Allgemeine Zeitung od 29.07.2021.

autor: Anja Jonnson
prijevod: Bosiljka Schedlich
foto: Stjepan Mandić

Kako ste ušli u politiku, koji je bio razlog da se u tako mladoj dobi angažirate u politici?

Tijekom školskih dana s kolegama iz razreda uvijek sam imala mnogo primjedbi: na sadržaj nastavnog programa, na ocjenjivanje itd. Kad smo 2017. završili školu, primijetila sam da nitko ne govori o onome što nas je u školi mučilo. Tu sam pomislila: To ne može tako ostati! Sada mi probleme ostavljamo sljedećoj generaciji i ne brinemo se više o tome. …

više

GLAS ISELJENIKA POHRANJEN U KNJIGAMA

Iz razgovora s Dragicom Rajčić Holzner, dobitnicom Švicarske književne nagrade 2021. za knjigu “Glück”/ “Sreća”

prilog: Sonja Breljak
foto: Ayse Avaz

Berlin-Zürich-Innsbruck/  To posebno volim, kad pročitam, otkrijem ili budem tamo gdje se naši iseljenici – znanstvenici, umjetnici, glazbenici, književnici… izdignu iznad svih brojnih što su jezik kojim govore s mlijekom majčinim upili, pa osvoje najviša priznanja i pohvale za svoj rad. Rašire mi se pluća od ponosa i suze od radosti krenu kao da mi se radi o najmilijima.

Tako i prošli tjedan kad otkrih objavu kako je Dragica Rajčić Holzner dobitnica Švicarske književne nagrade 2021. za knjigu “Glück”/ “Sreća”. Uistinu, koja sreća!

Ugodno iznenađena tom viješću a u nelagodi radi mog slabog poznavanja…

više

KROZ DOŠAŠĆE U NEOBIČNO VRIJEME

Iz razgovora s fra Zvonkom Tolićem, voditeljem HKM Berlin

prilog: Sonja Breljak

Berlin/ Virus, povećan broj oboljelih, nove mjere i ograničenja… sve je to  obilježilo i početak došašća. Djelomično zatvaranje ponajviše se odnosi na društveni i kulturni život a epidemiološke mjere imaju velikog utjecaja i na vjerski život i vjerska okupljanja

U ovo predbožnićno vrijeme i brojni vjernici koji se okupljaju u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin gdje sudjeluju u vjerskom životu na svom materinskom jeziku, razmišljaju i pitaju se kako će izgledati ovi dani došašća, priprave za …

više

DA SE NIKAD NE ZABORAVI

VUKOVARSKI BRANITELJ Damir Plavšić: “Sve činimo da se ne zaboravi žrtva i stradanja Vukovara!”

izvor: Hrvatska katolička mreža/ autor: Hrvoje Josip Bišćan

Naš sugovornik Damir Plavšić umirovljeni je satnik Hrvatske vojske, 60-postotni ratni vojni invalid, šest puta odlikovan, među ostalim i za junaštvo u Domovinskom ratu Redom Nikole Šubića Zrinskog. O Domovinskom ratu napisao je do sada tri knjige. Rođen je 1969. godine u Vukovaru gdje je završio osnovnu i srednju školu te je, nakon odsluženja JNA, preselio u Zagreb i počeo studirati veterinu. U lipnju 1991. godine dao je zadnji ispit s druge godine i odmah dragovoljno otišao u Vukovar braniti grad.…

više

NASTAVITI DALJE I AKO JE TEŠKO

Kako je živjeti s Aspergerovim sindromom?

Sa stranice Centra za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prenosimo intervju s Domagojem i Slavicom Jurčić originalnog naslova STUDENT S ASPERGEROVIM SINDROMOM”. Slavica Jurčić višegodišnja je suradnica Hrvatskog glasa Berlin gdje, između ostalog, objavljuje i vrijedna životna iskustva, doživljaje, razmišljanja i saznanja u podizanju, odgoju, odrastanju i obrazovanju djeteta s brojnim medicinskim dijagnozama između kojih je i Aspergerov sindrom.

autor: Sanja Aguila Munoz, mag.rehab.educ. /Kabinet za poremećaj iz spektra autizma/

U Kabinet za poremećaj iz spektra autizma se sve češće javljaju mlade i odrasle osobe sa sumnjom na Aspergerov sindrom (prema DSM-5 poremećaj iz spektra autizma – PSA).

U Hrvatskoj informacije o pravima mladih i odraslih osoba s Aspergerovim sindromom vezano za školovanje (srednja škola i fakultet) nisu lako dostupne. Djeca i mladi s PSA i njihovi roditelji nemaju pristup tim informacijama i često lutaju od stručnjaka do stručnjaka te traže i skupljaju pojedinačne informacije.

Školovanje je izuzetno stresan period za učenike i njihove roditelje, a osobito ako se radi o djetetu s Aspergerovim sindromom. Kako bismo roditeljima, ali i učenicima s Aspergerovim sindromom omogućili bolji pristup informacijama, pravima i iskustvima, stupili smo u kontakt sa studentom Domagojem Jurčićem koji je bio prvi student s Aspergerovim…

više

ZALJUBLJENIK U ZELENU HRVATSKU

Aleksandra Brnetić i Ivica Košak u razgovoru s dr. sc. Julijem Domcem, posebnim savjetnikom Predsjednika RH za energiju i klimu

Berlin/ Idstein/ Zagreb/  U Hrvatskoj se još nije nazirao kraj rata, ali u Frankfurtu se već svako toliko sastajala grupica inženjera, izišlih sa hrvatskih sveučilišta, koji su razmišljali kako bi ta zemlja i njena bogomdana priroda trebala izgledati kad osvane mir. U dugim i žustrim diskusijama tražili su rješenja koja bi bila primjenjiva u gospodarenju hrvatskim agrarnim i šumarskim dobrom.

Ti hrvatski alumni, članovi akademske udruge AMAC – D, a među njima i Milan Červinka, Ivica Košak, Ivan Orešković,…

više

BEZ GLAZBE SAM PRAZNA I NESRETNA

tekst: Eleonora Ernoić Krnjak

Zagreb/ Opera Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu će, nakon niza koncerata opernih arija i dueta uz pratnju klavira na otvorenom prostoru u kvartovima Zagreba, u petak, 22 svibnja, održati koncert preko live streama na svojoj Facebook stranici u 18 sati.

Na programu će biti pet popijevki za sopran i klavir (obradu za gudački orkestar orkestrirao je naš veliki dirigent i kompozitor Pavle Dešpalj) u izvedbi soprana Ivane Lazar i gudačkog okteta orkestra Opere HNK Zagreb.

više