PETRINJSKI FENIKS

Ova priča o tekstilnoj tvrtki DaniTex mi je zanimljiva jer zaista pokazuje volju jedne žene; Unatoč svim prirodnim katastrofama i nesretnim nizom okolnosti kada ostaneš bez svega, ne treba odustati nego slijediti svoje snove.

razgovor, tekst i foto: Daniel Pavlić

Moj nedavni posjet jednom poslovnom subjektu u Petrinju, ugodno me iznenadio činjenicom kako se upornost i volja uvijek isplati. Naime, angažiran sam da snimim promotivni video tvrtke DaniTex vlasnice Danijele Žugaj koja se sprema za poznati međunarodni sajam u Frankfurtu.…

više

PRIZNANJE JE STIGLO U PRAVO VRIJEME I U PRAVE RUKE

Hrvatska kulturno-umjetnička i sportska zajednica Berlin izražava ponos i zahvalost dobitkom priznanja Večernjakove Domovnice 2024. godine.

Predsjednica Karmen Meić: „Priznanje je zasluga i svih upravnih odbora i predsjednika u povijesti Zajednice dugoj četiri decenije.“

tekst i foto: Sonja Breljak/ objava: Fenix Magazin

Berlin/ Nedavna završnica izbora najpopularnijih u iseljeništvu prema izboru čitatelja Večernjeg lista i stručnog ocjenjivačkog suda, koja se odigrala u Bad Homburgu, donijela je radost mnogim udrugama i pojedincima u kategorijama sport, glazba, showbizz događaj godine i osoba godine.…

više

TREBAMO ČOVJEKA VRATITI NJEMU SAMOME, OTAJSTVU ČOVJEČNOSTI

Velečasni Odilon Singbo: “Uvijek treba tragati za Isusovom vjerom: jednostavnom, angažiranom, solidarnom i sućutnom… U Hrvatskoj i među braćom i sestrama Hrvatima se osjećam iskreno prihvaćenim pa nema onda razloga ne zavoljeti ne samo hrvatski jezik, nego i narod… Žena u Crkvi nikako nije i ne smije biti drugotna. Uostalom, cijela povijest spasenja stoji preko uloge žene… Isusov život je zoran primjer hodočasničke dimenzije našeg života općenito. To znači da živeći u tuđini nitko od nas nije od Boga otuđen… “

prilog: HGB/ SB

Berlin-Zagreb/ Nakon što je nedavno izazvao dosta pozornosti vjernika u Berlinu vodeći trodnevnu korizmenu duhovnu obnovu, velečasni Odilon-Gbenoukpo Singbo, beninski rimokatolički svećenik i misionar u Hrvatskoj, autor meditativne literature, prvi sveučilišni kapelan Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, podijelio je s nama svoja razmišljanja o nekim važnim temama odgovarajući na pitanja Sonje Breljak, urednice Hrvatskoga glasa Berlin.…

više

LEKTORAT JE U HRVATSKOM I NJEMAČKOM INTERESU

Razgovor s jezikoslovcem Marijem Grčevićem

U Regensburgu prvi lektorat hrvatskoga jezika na njemačkom govornom području

piše: Aleksandra Brnetić

Institut za slavistiku Sveučilišta u Regensburgu www.uni-regensburg.de

Da je Matija Vlačić Ilirik živ i da upravo prebiva u Regensburgu, vjerojatno bi upisao Hrvatski III. kod Lidije Cvikić. Jer, osim što je bio jedan od najutjecajnijih hrvatskih humanista i teologa šesnaestoga stoljeća, taj neumorni borac za Lutherovo nasljeđe cijeli je život volio podučavati, ali je cijeli život volio i sam učiti.

Rođen je u Labinu 1520., a umro u Frankfurtu na Majni 1575. Nastanivši se 1562. u Regensburgu, pokušao je utemeljiti tiskaru u kojoj bi izdavao teološka djela radi širenja reformacije među južnim Slavenima.…

više

“JADRAN JE SREDOZEMLJE SREDOZEMLJA”, TVRDI PROFESOR IVETIĆ

Pulsko-padovanski povjesničar Egidio Ivetić na 330 stranica knjige pod nazivom “Povijest Jadrana. More i njegova civilizacija” piše o povijesti Jadrana kroz šest kronoloških poglavlja, počevši od vremena tisuću godina prije Krista do današnje Europske unije.

Knjiga je objavljena u izdanju Srednje Europe, a s talijanskog jezika ju je prevela Anita Buhin. Znanstvenicima ali i drugim čitateljima zasigurno će biti nepresušan izvor zanimljivih mapa, brojki i statističkih podataka o geologiji, klimi te ništa manje zanimljivih putopisnih zapisa….

piše: Branka Oreb-Jerković

Prilikom nedavnog boravka u Riminiju, gradiću na talijanskom dijelu obale Jadranskog mora, imala sam čast upoznati prof. Egidija Ivetića, rođenog Puljanina, koji godinama živi i radi u Padovi.

On je profesor povijesti Mediterana i ranog novog vijeka na Sveučilištu u Padovi te direktor Instituta za povijest Venecije, a u Riminiju je bio gost predavač na…

više

ZAPRAVO, ŽIVOT JE LIJEP

RAZGOVOR S POVODOM

Lidija Puđak, inicijatorica i organizatorica manifestacije “Pjesničkom riječju – STOP NASILJU NAD ŽENAMA: “Idejno nam je da za desetu godišnjicu organiziramo veliki skup pozivajući organizatore iz svih država, gradova u Zagreb. Bit će to ogroman projekat ali se nadamo da će zaživjeti.”

Razgovor vodio: Ivek Milčec, Zagreb
foto: privatna arhiva Lidije Puđak

Za rado čitani internetski portal Hrvatski glas Berlin razgovarali smo sa istaknutom zagrebačkom pjesnikinjom i organizatoricom mnogih kulturnih događanja, Slavonkom po rođenju i zagrebačkom snahom, Lidijom Puđak. Osim poezije dotaknuli smo se i nekih domovinskih aktualnosti koje će sigurno zanimati čitatelje Hrvatskog glasa Berlin, kako u domovini tako i u iseljeništvu.…

više

HRVATSKI VJERNICI SE PROTIVE MJERAMA 2G U CRKVAMA

Brojne su rekacije hrvatskih vjernika na nove, obvezujuće odluke Berlinske nadbiskupije, na uvjete prisustvovanja misnom slavlju. Za mišljenje smo upitali i voditelja HKM Berlin, fra Zvonka Tolića.

prilog: Hrvatski glas Berlin

Berlin/ Vjernici Hrvatske katoličke misije Berlin na raznim su mjestima i na razne načine izrazili nezadovoljstvo Konceptom zaštite u predbožićno i božićno vrijeme koje od subote 27.11. uvodi  Berlinska nadbiskupija. Naime, tim Konceptom vjernici na misna slavlja u Berlinu mogu samo pod uvjetom 2G, znači samo cijepljeni ili preboljeli, uz…

više

ROMAN NE PIŠEM, NEGO GA ŽIVIM

RAZGOVOR S POVODOM/objavljeno 23.10.2021.

Marijana Dokoza, spisateljica koja uskoro u Berlinu promovira svoju novi roman naslova “Njegova žena”.

prilog: Hrvatski glas Berlin
foto: arhiva Marijane Dokoza

U organizaciji Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin, u prostorima Veleposlanstva Republike Hrvatske, 19. listopada će biti promoviran novi roman Marijane Dokoza naslova “Njegova žena”.

Roman “Njegova žena”, istinita priča “o ženi koja je prevarena, psihički i fizički zlostavljanja“, izašao je iz tiska 2021. godine u nakladi  Despot infinitus d.0.o.

Marijana Dokoza rođena je 1978. godine u Zadru. …

više

SRCE AFRIKE

razgovarao  i u tekt pretočio: Nikola  Šimić Tonin

Za Vas fra Ivica vole reći da ste Srce Afrike. Rođeni u Kiseljaku u Bosni. Od moje rodne Busovače što se narodski kaže: „Kamenom dobaciti.“ Završili ste srednju trgovačku školu i nakon tri godine studiranja ekonomije otišli u svećenike. U Sarajevu završili teologiju, franjevački red. Zatim otišli raditi u Tuzlu, a nakon toga ste jednu godinu proveli u Londonu gdje ste učili i usavršavali engleski jezik, te samo nakon nekog vremena otišli u Ugandu. Da bi se otišlo u misiju, kako je znano, postoje posebne procedure za svećenike gdje se mora pisati molba Vašoj Upravi, a onda oni sve šalju u Rim. Ovo je provincija Svetog Franje u Istočnoj Africi, Mauricijusu i Madagaskaru, prošli ste i pošli u misiju.

Što Vam prvo padne napamet kad se sad iz ove perspektive sjetite tih dana odluke?

Još prije polaska u srednju školu osjetio sam želju za odlazak u sjemenište, ali sam nekako uvijek mislio da je ta želja trenutna i da će me uskoro proći. Sada, toliko godina nakon sa smiješkom se prisjećam dana objave moje odluke za odlazak u fratre. Zadivljujuće je bilo kako su me roditelji odmah podržali, i nije bilo bitno što ću napustiti fakultet. Jedino je bilo bitno, kako je moj otac govorio, da slijedim svoje srce. Bili su emotivni, sjetni, ali i izuzetno ponosni na moju odluku da slijedim Božiji poziv. Nisu bili sigurni hoću li ustrajati u pozivu fratra, ali su u jedno bili sigurni: ako ne probaš nikada nećeš znati bi li uspio. Sada vidim da je to bila jedna važna odluka u mom životu i ponekada se pitam bi li sada imao toliko hrabrosti i spremnosti na tako veliku promjenu i odluku.

Zašto misija, misionarstvo, zašto Afrika?

Odluka o odlasku u misije nekako se sama nametnula. Oduvijek sam volio humanitarne poslove, pa sam se već pred kraj svog svećeničkog obrazovanja, prije ređenja, obratio upravi franjevačke provincije Bosne Srebrene i u pismu izrazio želju za odlazak u misiju. Tako je sve počelo. Dobio sam potvrdan odgovor, ali sam prvo morao odraditi godinu dana u provinciji, u Tuzli gdje sam prvo bio đakon, a nakon toga mladomisnik. Afrika je zapravo bila druga opcija, moja prvotna želja je bila Indija, ali tamo nisu primali misionare. Sada mi je drago, jer sam se toliko saživio sa Afrikom i postao jedan njen – jedan crni. Misiju sam počeo odlaskom u Ugandu u čemu mi je pomogao fra Tomo Anđić. Kada je čuo da želim ići u misiju, posjetio me u Tuzli i predložio da dođem kod njega u Ugandu. Sljedećih godinu dana proveo sam u Londonu na učenju i usavršavanju engleskog jezika, a nakon toga došao je red na moj dugo očekivani odlazak.

Uz dva franjevačka subrata u misiji svesrdno pomažu volonteri i posjetitelji iz raznih dijelova svijeta, a najviše iz Hrvatske i BiH.

Tako je. Do sada smo primili preko 200 volontera i posjetitelja iz različitih dijelova svijeta, ali ipak ih je najviše mojih Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Svaki volonter prije dolaska ovdje treba imati viziju kako pomoći i osmisliti plan i program svog boravka ovdje. Najbitnije je da osmisli kako najbrže i najjednostavnije pomoći djeci u školi. I kada dođu, svaki od njih pomaže ovisno o njegovoj spremnosti i koliko je u njegovoj moći. Meni je najvažnije kada upoznam čovjeka da vidim njegovu želju, volju, trud i rad. Ako je netko takav, sve se lako možemo dogovoriti i brzo izorganizirati.

Što nam možete reći „na prvu“ o životu u Ruandi, školovanju, pomaganju i pružanju nesebične ljubavi i brige prema djeci Ruande?

Život u Ruandi je skroman, vrlo siromašan, ali sretan. U cijeloj Africi, a posebno u Ruandi ljudi ne gledaju bližnjega kroz novac, nego kroz veličinu ljudskog srca. Ne sude nikome, nego pokušavaju i spremni su pomoći bilo kome tko pomoć zatreba. Ono što je najbitnije, oni ne kontroliraju život, nego ga žive. Smatram da je to glavni razlog zbog čega su sretni, iako nemaju ni osnovne životne uvjete kao što su voda, hrana, struja kao ni higijenske potrepštine. Školovanje, nažalost,  nije na nekom zavidnom nivou, ali mi se zaista trudimo kako bi i osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje podigli na neku veću razinu. I za sada nam zaista dobro ide. Biramo školovane i obučene učitelje, a neke od njih šaljemo na dodatne edukacije vezane za njihovu struku. Radim onoliko koliko je u mojoj moći. Svaki novi dan je prilika za pružiti pomoć i uliti nadu u srca ove djece. Jer kad nada u čovjeku umre, to je njegova smrt. Sve dok postoji nada, postoji i mogućnost za promjenu cjelokupne Afrike, a ključna stvar za promjenu jeste obrazovanje.

Fra Ivica Periću živite u Africi već 31 godinu od čega 19 u mjestu Kivumu u Ruandi u Centru „Otac Vjeko“ koji je ubijen u Ruandi i po kome je centar nakon toga dobio ime.

više

MLADI SU POTREBNI U POLITICI

Ona je Klara Schedlich, najmlađa kandidatkinja za Berlinski zastupnički dom. O sebi kratko kaže: “Imam 21 godinu studiram strojarstvo u TU Berlinu. Želim se zalagati za interese moje generacije u Berlinu. Mladi čine vrlo veliki dio stanovništva Berlina i zaslužuju da odlučuju i budu zastupljeni! U našem državnom parlamentu želim se zalagati prvenstveno za dobre škole i pravedne obrazovne prilike, promociju demokratije i preokret mobilnosti. Svojim radom nadam se da ću motivirati druge mlade ljude da se politički uključe. Jer najbolja politika je ona koja uključuje sve perspektive:”

Ponukani Klarinim aktivizmom u stranci Zelenih, kandidaturom za Berlinski senat i njenim hrvatskim korijenima, poželjesmo ju bolje upoznati pa donosimo u cijelosti intervju iz Reinickendorfer Allgemeine Zeitung od 29.07.2021.

autor: Anja Jonnson
prijevod: Bosiljka Schedlich
foto: Stjepan Mandić

Kako ste ušli u politiku, koji je bio razlog da se u tako mladoj dobi angažirate u politici?

Tijekom školskih dana s kolegama iz razreda uvijek sam imala mnogo primjedbi: na sadržaj nastavnog programa, na ocjenjivanje itd. Kad smo 2017. završili školu, primijetila sam da nitko ne govori o onome što nas je u školi mučilo. Tu sam pomislila: To ne može tako ostati! Sada mi probleme ostavljamo sljedećoj generaciji i ne brinemo se više o tome. …

više