Ivan Babić
Zemljo
Otvori se
Govorili su
Misleći
Da ona čuje
Da ona zna
Da iz njih progovara
Kajanje i
Strah…
Ivan Babić
ŠUMI
Ti si stakleno bićeKOGA ŠUMA ČUVA
PrijateljuKOGA ŠUMA ČUVA
PrijateljuTRENUTAK
Koliko vrijedi ovaj trenutakKAO DA SI TU
Kao da me oblažeš tišinomBOŽIĆ
Gdje si sada? Gdje si?GLAS
POEZIJA JE OPET NA DJELU
tekst: Ivan Babić
Ovih dana, gledajući, prateći, upijajući energiju i snagu svega što se događa oko naših d(j)ečaka što trčeći za loptom osvajaju svijet, sjetih se svojega tate kako je krampom kidisao na kamen, na stijene što smo ih zvali – živci (pretvrdi, s dubokim korIjenom u našemu kamenjaru).
Snažnim, neumornim zamasima tražio im je “žilu” i postupno odlamao kružeći oko njih… evo, to je slika koja mi se vraća, koja mi se nameće dok gledam igru, borbu, okršaje, naših d(j)ečaka…
