Ivan Babić

Iz naše arhive/ objavljeno 01.11.2016.

Ivan Babić

Kao da me oblažeš tišinom
da te mogu čuti
u mirnu izgaranju svijeća

Kao da me još snena budiš
da za tebe ovlažim oči
u rosi tek pokošena polja

Kao da mi pomičeš usne…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 29.12.2016.

Ivan Babić
Gdje si sada? Gdje si?
Onaj pogled? Onaj glas?
Božić je. Bor svjetluca.
U tišini  žvačem slatke neretvanske smokve
i čujem veselo krckanje
pod tvojim zubima.
Jesu li ovo one smokve?
Tko ima onakvu snagu žvakanja?…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 13.12.2015.

Ivan Babić
Zatvaram ti oči
na odlasku.
Spavaj!
Zasijane zvijezde tiho niču.
Vraćam ti na lice prvu masku,
iz pamćenja brišem zadnju priču.

Tijelo ti treperi
na odlasku.…

više

tekst: Ivan Babić

Ovih dana, gledajući, prateći, upijajući energiju i snagu svega što se događa oko naših d(j)ečaka što trčeći za loptom osvajaju svijet, sjetih se svojega tate kako je krampom kidisao na kamen, na stijene što smo ih zvali – živci (pretvrdi, s dubokim korIjenom u našemu kamenjaru).

Snažnim, neumornim zamasima tražio im je “žilu” i postupno odlamao kružeći oko njih… evo, to je slika koja mi se vraća, koja mi se nameće dok gledam igru, borbu, okršaje, naših d(j)ečaka…

više

Ivan Babić
Posudit ću jedan stih od tebe
Od tebe što nikada stihove nisi sakupljao
Nikada čuvao
Jedan najslobodniji
Jedan  najneviniji
Najjednostavniji
Što te ne određuje
Što te ne uljepšava
Što se meni…

više

Ivan Babić
I ti si pisao svoju pjesmu
dok si mjerio i zacrtavao
svrdlao i zakucavao
smišljao nedostižno i gradio lako
dok si u vrtu posredovao povjerenjem
između gravitacije i stabala
između zemlje i metala
dok si se utišavao među laticama
pa zluradosti odvlačio pažnju…

više

Ivan Babić
Ostavio sam te s pitanjem
što nema odgovora
u vrućem ljetnom danu što je hlapio
poput kamfora
u molitvi što ti je u bunilu
kapke cjelivala
u pouzdanju što je strepilo
na krhkim ramenima
ostavio sam te mili…

više

Ivan Babić
ime je Njegovo jeka
što se od beskraja odbija
i proniče kroz tanko tkivo
moje strepnje

otvorene Mu oči
razmiču teške oblake
i siju svjetlo
u mome zapuštenom vrtu…

više

Ivan Babić
Nisam li
tih godina
samo čekao
ovdje na proplanku
pod rumenim i modrim cirrusima
kojima je bura bojila obrise okolnih planina
što su se od davnina izdigle
iz vlastite utrobe…

više

Ivan Babić
preda mnom papir
olovka u ruci
utiskujem slova
izmiču i klize
lijepim riječi
ali otpadaju
pritišćem pisaljku jače
mrve se i nestaju…

više