Ti si stakleno biće
S plućima od klorofila
Ciljaš u srce neba
Strijelama stabala
Upijaš korake
Mahovinom i gustom smolom
Udišeš izdisaje
Bršljanom i korom…
Prijatelju
puteljak je preda mnom
šuma me mami
kroz nju mi je k tebi doći
prihvatit ću je kao skrovište
u ova vremena
razornih podrhtavanja
uzet ću je kao štit…
Ivan Babić
Gdje si sada? Gdje si?
Onaj pogled? Onaj glas?
Božić je. Bor svjetluca.
U tišini žvačem slatke neretvanske smokve
i čujem veselo krckanje
pod tvojim zubima.
Jesu li ovo one smokve?
Tko ima onakvu snagu žvakanja?…
čovjek sam i nisam