Za srce i dušu

Lucija Vinogradac

oj, boli
moja pjesnička muzo
kud nestade
osjećam se tako prazno
u ovoj kišnoj noći
sama sa svojim mislima…

više

Tonka Galić Hrkać

Nedjeljni je ručak, kraj bake ću sjesti
ona uvijek ima zanimljivih vijesti.

Na njezine priča samo glavom klimam,
jer uviđam koliko još učiti imam.…

više

Ruža Zubac-Ištuk

Izgubila sam sebe na rubu utjelovljenja i rastjelovljenja čovjeka,
pukotina u vremenu Judinim poljupcima pije snagu mjesečine iz
nedosanjanih očiju i prezrele zvijezde u njedrima odbrojava.

Osjećam kratkoću postojanja u svakoj stopi dana i žeđ života na
usnama poput ružine latice usnule u dječjem herbaru.…

više

Ranko Ćetković

Posadili  me,
njegovali
ko trešnju.

Ja, međutim,
uvijek sam…

više

Lucija Vinogradac

čuvaj me, Oče
u ovim nemirnim vremenima
vjera mi kopni
a nada se sakrila među
skute straha
zaboravila sam cijenu rizika…

više

Ernestina Suljić

Pitam se, kažeš
zašto su sjenke tako dugo
oko našeg vrata

Misao moja ti opetuje…

više

Sanja Rotim

Kupus, brokula i kelj,
tri povrtnice
a jedna obitelj,
pomažu nam
da živimo bolje,
tjeraju anemiju i glavobolje,…

više

Joso Špionjak

Ich schenke dir heut‘ ein Gedicht,
welches das Leben geduldig schrieb.
Nur damals merkte ich es oft nicht,
wie jede Zeile treu bei mir blieb.
.…

više

Lucija Vinogradac

izvrnula bih samu sebe
iznutra stavila izvana
možda bi onda
ovo tijelo dopustilo
da stvaram
možda me ne bi kočilo…

više

Mirjana Vlašić

U pukotine pustih kamenih ulica ušuljala se jesen
I rasula treptave srebrne kapi kiše
Dok pada prvo klonulo lišće
A zaigranu morsku pjenu razbijaju okrutne stijene
Ja sanjam sunce, ljeto i nas
Čujem ti pokrete, čujem ti glas…

više