Za srce i dušu

Gordana Kurtović

Rekoše mudri Čovjek to gordo zvuči.
Zašto još uv’jek ” nož se s čovjekom brati?”
Ratovi. Mržnja. Bol. Posvuda obruči.
Rane ovog svijeta tko može sprati?
.…

više

Ruža Zubac-Ištuk

Moje ruke još žele pisati, disati u stihu
iako se riječi odupiru nužnosti stvaranja
jer gube odjek u hramu samozatajnosti
dok tražim opravdanje za neizrečeno,
a naglas obećano sebi.…

više

Tonka Galić Hrkać

Zrnca sreće, nešto snova,
jedno dugo, toplo ljeto,
lude nade, jutra nova;
još za tebe čuvam sve to.
.…

više

Tonka Galić Hrkać

Samo čovjek kao biće
govorom sve izrećʼ može,
jezik riječi isprepliće
kako se u srcu slože.
.…

više

Tonka Galić Hrkać

Ljubav je životna snaga
i zrnce njezinog sjaja
vrijedno je najvećeg blaga,
ona nespojivo spaja.
.…

više

Tonka Galić Hrkać

Volim sunce, nebo, more,
miris smilja, cvrčke, ptice;
predvečerja, blijede zore,
duge  ljetne besposlice.
.…

više

Tonka Galić Hrkać

Jezik je ljudi oružje jako
i siječe kao oštar mač;
truje i liječi podjednako
režući sreću ili plač.
.…

više

Ruža Zubac-Ištuk

Tiha sam samozatajna čuvarica riječi, samoniklih, plahih,
nikad popisanih, u celofan umotanih, kupljenih ni prodanih.

Čuvam ih od sebe za sebe, priučenu tkalju snova u vjenčić stihova,
dok se riječi ne pretvore u izazovnu igru u mojim mislima.…

više

Zvonimir Nemet

Ima jedno vrijeme kad nisi
I vrijeme kad jesi
Ima jedno vrijeme kad visiš
I vrijeme kad ne visiš
Kad lebdiš
I kad ne lebdiš…

više

Ruža Zubac-Ištuk

Razastrlo se predvečerje poput moje nemilosti prema
bacanju mudrosti i iskustva pred sveznajuće
koji ni svoj život ne znaju čitati, a upravljaju svijetom.

Spušteno nebo opija mi oči, otvara dušu.
A u duši sve božanski nijemo, bestjelesno, ustreptalo…

više