Ruža Zubac-Ištuk
(Rodnom zavičaju)
Jutro se ojutrilo u njedrima krajolika.
Livada zrakama budi zjenice cvrčcima i cvijeću.
I bumbari su budni. Lete ispred mojih sljepoočnica,
zalijeću se u kosu i čelo.
.…
Za srce i dušu
U POSTELJI SLATKIH USPOMENA
PonekadPLAMIČAK NA ŽIŠKU ŽIVOTA
Ruža Zubac-Ištuk
Nebo je spustilo sivu koprenu iznad ozarenih prstiju mjesečine i gradskih svjetiljaka.
Grad, nalik bijelim ledenim kosturima, drijemao je omamljen hladnoćom
i samoćom, stisnut u procijepu vremena.
Na trgu visoko podignuti stjegovi šutjeli su okovani svjetlucanjem leda.
U intervalima bi zaškripale nadstrešnice ispod debelog snijega.…
DUGA
Dvostruka dugaU MOJIM GODINAMA
Ruža Zubac-Ištuk
Ima tako dana u mojim godinama
kada mi se čini da su sve moje zablude bile ključ
za otvaranje istine u ekstazi vremena,
da sam uzalud lutala stranputicama smrti za životnim činjenicama
tražeći pravdi lice u bolesnoj ravnodušnosti prema drugima
i gubila nadzor nad sobom zbog vlastite krhkosti…
Smijao se stonogi
Odlazak nije kraj
Bilo je to buđenje nesvjesno snage krvi,