Igor Divković

Igor Divković

Laje ker.
Mačak prede.
Tri – četiri vrapca,
na žici, sjede.
Čini se kao da je
svijet
u normali,…

više

Igor Divković

Znam te bolje
od bilo koga,
privilegiran sam
dok sam živ.
U srijedi si obzora,
mog Mediterana,
nebo je plavo,
oblak je siv.…

više

Igor Divković

U ono vrijeme,
jedne večeri,
uz Božić,
baš zgodno,
prigodno,
uz post
i vino,
moj, dični,…

više

Igor Divković

Dolaze oni,
odlazim ja,
njima, njihove, staze,
meni, moji, puti.
Oni šumom,
ja drumom,
ni po čemu slični,
po svemu obrnuti.…

više

Igor Divković

Niti u raju,
više, nije,
kao što je,
u ono vrijeme,
bilo,
žali se Eva
ocu Bogu –
padre,…

više

Igor Divković

Cici – mici
Macarena,
ako sam ti
išta drag,
morem kojim
ploviš, brodiš,
ostavi mi
neki trag.…

više

Igor Divković

Kćeri Anka
na koga si,
takva,
uopće ne ličiš
Luci,
gola si,
bosa si
kose do riti…

više

(Historia est magistra vitae???)

Igor Divković

Što se,
ono,
Krivajica
krivi?
Što se,
ono,
Motajica
mota?…

više

Igor Divković

Kronos prži
sto na sat,
cvrčak cvrči,
laje ker,
lete dani,
žure noći,
nitko, nigdje,
nikad doći.…

više

Igor Divković

Adio Mare,
pođi u svijet,
ponesi trs,
ponesi zrno,
nešto za post,
nešto za mrs,
za radost b’jelo,
za tugu crno.…

više