Dragan Gortan

Dragan Gortan

moj grad – ni zgrade
ni njihove fasade
ni taj silan promet
što me s jutrom budi
moj grad – to su ljudi…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 08.12.2018.

Dragan Gortan

Što da ponesem Bože
Kad mi nije dato
Nositi tamjan
Ni smirnu
Ni zlato
A
Ti ćeš
Tiho na to
(kakav i inače jesi):

Srce, svoje srce ponesi…

više

Dragan Gortan

iz magle izranja grad
kao sanjar iz svojih sanja
i otkriva čudesni sklad
prostora i zdanja

a te korake što čuh
kako k meni hode
nečiji je izgubljen duh
kao i magla – rođen iz vode…

više

Dragan Gortan

ruke mog oca
grube i nježne

od rada grube
(od teške tlake)
svoju toplinu
ni danas ne gube…
od ljubavi nježne…

više

Dragan Gortan

Ima onih kojima nikad
život ne ukrsti staze
jedni k drugima idu,
a stalno se mimoilaze.

U sebi će reći: Sudbina,…

više

Dragan Gortan

svakog mjeseca
od svoje male mirovine
sinu šaljete tristo kuna

on služi kaznu u zatvoru
kojega iz razumljivih razloga
ne mogu imenovati…

više

Dragan Gortan

na gradskom trgu – golubovi
i starac
(mrvicama ih hrani)

stojeći po strani – razmišljam
boja samoće mora da je siva…

više

Dragan Gortan

hvala ti, Bože, na ovom jutru
ovom bljesku, novom dnevu
na ovom kruhu i ovom putru
na ovoj ptici i njenom pjevu

na ovom satu i svakom trenu
na iskri života u oku mome
za svjetlost kojom skidaš mrenu…

više

Dragan Gortan

Sjećam se tog para kako s mnogo žara
Ruku pod ruku jedan drugog vode
On, s francuskom kapom što čudnu sjenu stvara
Ona sitna… u kaputu… sivom… skroz demode

Jer večeri bi svake prohodali aleju
K’o dva stara broda što po moru jezde
Dok grad bješe nalik velikom mauzoleju
Gdje umjesto lučica gorjele su zvijezde…

više

Dragan Gortan

ponekad ”izgorim” pjesmu u glavi
i ne završi u zapisu nego u ”dimu”…

ponekad pak zametak pjesme zapišem
na papir i spremim u džep…
zaboravivši na nju – opere se zajedno s hlačama…

više